Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
pesme odbaci masku odmerenog, sigurnog ponašanja, njemu se iz dubine otme neobična slutnja: „Poneki put, u nekom glasu, otrgnutom zvuku, kao da naiđe na to: - A! de to! - I ništa više ne da do samo to.
Najdublje potisnuta, najneodređenija čežnja, koju je Jovča nalazio tek u „nekom glasu”, „otrgnutom zvuku, i koju je mogao imenovati samo kao „to”, vodi dakle u najstrože zabranjenu oblast - u incest.