Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI
Veće naši brzokonjici otrčaše, u Makišu saletiše oko 20 kola turski̓ sa senom, počeše pucati. Turci od kola načiniše karu, brane se.
Kad vojska dimove opazi, a oni noćom svi otrčaše svoje familije uklanjati s puta. Pisali smo i ja i Luka Jakovu, kako je kod nas, kako Hadži-beg od Sokola pali valjevsku
Malo posle pita za vojsku. Kažem: kako gornji kraj opazi gde Hadži-beg pali kuće, a oni otrčaše da roblje uklanjaju; a Posavina kako vidi, onda i oni utekoše; no odoše Jakov i knez Sima i nanovo u selu Drenu kupe, i
Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
Osta i ono i bubanj kao u uvaljano. Utom Sreji pukoše obe žice. On poteže ono ćemane te u korov! Neki otrčaše i nađoše ga, pa počeše strugati, zviždukati i igrati onako sami. Sreja samo što ne plače od muke.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Ali kod drugoga plotuna začusmo fijuk, te skočismo jedan preko drugoga u zaklon. Padali su komadi zemlje, kada vojnici otrčaše do topova i opališe još jedan metak.
Da odmognu Česima, a i sebe malo da snabdeju. Na tu opštu razmenu otrčaše i artiljerci... Malo posle silaze zarobljenici u surim iscepanim šinjelima, dok se Tanasije šepuri u jednoj bundi, sa
Jakšić, Mileta - HRISTOS NA PUTU
Ceo se dvor uplaši, jer je car počeo tako strašno kijati da se lišće na drvetu treslo a ptice se rasplašile. Otrčaše, dozvaše vračare i gatare, lekare i bajalice; ali mušicu ne mogade niko da istera iz nosa careva niti da mu zaustavi
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
„Turci!“ rekoše oba u glas. Zatijem polegnuvši siđoše, pa dobrijem kasom otrčaše k svojima. Crn, okrugao oblak letijaše od sjevera; za njim pogna se drugi, pa još ih nekoliko čitavo jato, kao da se
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
— sokole ga drugovi. — Ajme meni! — šapti Bakonja, ali pođe za njima niza stube u dvorište. Bujas i Mačak otrčaše pred podrum, gdje bijahu drvene ljestve, koje oni poniješe i ispraviše uza zid od groblja što za desetak lakata vezuje
Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA
„Treba mi“, rekoh im, „za takvu igru pet batova i kožna lopta“. Ne oklevajući i ne raspitujući više, otrčaše deca do zimske bašte i donesoše odande, cičeći od veselja, sve što sam zaželeo. „E, deco!“, rekoh im, „još nešto.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
“ Dosta zlata, al’ džebane nema. Stade vikat jedan do drugoga, ni u jednog nije se desilo; a to turski špijuni začuše, otrčaše, Turcima kazaše da j’ u Srba nestalo džebane.
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
— Simeon i Levija (jednomateričići s Dinom) — Jakovljevi sinovi, latiše mačeve onako nazubni ka lavovi, slobodno otrčaše u grad, te ih mahom do noge sviju iskresaše i toga gospodina ujedno sa sinom posekoše bez očina im znanja, a Dinu