Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI
iskaz o sopstvenom zavičajnom prostoru, ujedno i „početnom prostoru“ srpske kulture – što se nasilno i udesno otuđuje od nas, izgovoren pre dve decenije, ponire, prirodno, u dubine kolektivnog, bazičnog iskustva.
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
Sav taj loman ljudski svet, pre moguć nego stvaran otuđuje se od nje i umire u najmelodičnijoj rečenici romana: „Sve što je duša volela, za čim je žednela, i ako ne na javi, ono
očigledno erotski, tako silno zahvata Sofkina čula da joj telo izmiče ispod kontrole: odvaja se, osamostalju je, gotovo otuđuje od njene svesti, tako da ga u isti mah i iznutra poseduje kao „svoje” (što je običan subjektivni doživljaj sopstvenog
Ono se, na izgled, odmiče od onoga što se zove duša junakova, otuđuje se od nje. Tada i deluje kao maska. Iza toga se nalaze izvesna skrivenija i sitnija, ali zato i učestalija