Obradović, Dositej - BASNE
| 68 Čavka i orao Čavka vidi orla gdi sleti na jedno jagnje, ugrabi ga i odnese. Onda i ova zaleti se na ovna, zamrsi nokše u ovnovu vunu, pak ne može da odleti.
Po slučaju namera ga nameri na jednog zdravog jelena, koji se udivi retkosti priključenija, to jest viditi ovna usamljena u gori. Zapita ga učtivim načinom otkud tako i daleko li misli.
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
To lice je sad bilo tvrdo, kao srebro za medalju, izrađenu u kamenu opalu. Nije više ličio na omatorelog konja, ni ovna, nego na neku zver, grabljivu, nosat – sa očima, ne više u pepelištu sivom, nego u nekom srebrnom sjaju.
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
se da ga vraćaju doma i da mu je iscurilo jedno oko, da su mu oba uveta spala i da mu je sad lice kao glava u oderanog ovna, bez kože, sa ispalim kostima.
Matavulj, Simo - USKOK
“ — „Ne bih, valaj“, reče onaj, „da mi daš najboljega ovna iz svoga tora!“ — Treći se umiješa: „Ada, ja bih za pletu otišao i pitao ga: molim te, Sveti, što sad radi bog?
U dvorištu Stevovu, Markiša, sin, mu, takođe deraše ovna. Gorde, žena mu, bavljaše se nečim kraj njega, a Stevo sio na stolovaču pred vratima.
Sremac, Stevan - PROZA
Posle krave poređao je još nekoliko domaćih životinja. Opisao je i petla i kokošku, i plovana i ćurana, i ovna i ovcu, i završio je sa kozom.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Usukan, crn i bosonog, Stevan stoji na utrini poviše druma, čuva svojih pet ovaca (četiri ovce i jednog ovna). Predsjednik Saveza boraca iz varoši, dolazeći kolima, prepoznaje ga i zaustavlja šofera.
— Spomenica. — Kakva spomenica? — Moja, čija će druga biti. — Pa dobro, brate, zašto tako, a? Spomenicu na ovna! — Tako pa tako. Mogu s njom raditi šta hoću, moja je. Nije to prvi ovan sa Spomenicom.
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
— Mi toliko godina u tebe služimo, pa nas nikad nisi ničim site nahranila, a on kako dođe, dade nam svakom po pečena ovna. Onda ona ućuti i pomisli u sebi da je sama kriva.
A on se uplaši pa rekne: „Pomozi, bože!“ — i nategne pušku te ubije ovna. Sad se obraduje gde je ubio zlatoruna ovna što ga u carstvu nema, pa zdere kožu s njega i odnese kući.
A on se uplaši pa rekne: „Pomozi, bože!“ — i nategne pušku te ubije ovna. Sad se obraduje gde je ubio zlatoruna ovna što ga u carstvu nema, pa zdere kožu s njega i odnese kući.
te budem gore nosila, čim ja i kadgod zinem, ti ćeš morati svaki put baciti u moj kljun po jedan kruh, jednog pečenog ovna i uliti jedno vijedro vina. I dok ja sve to potrošim, ti ćeš biti gore.
Kadgod je ona zinula, on joj je bacio u kljun jedan kruh, jednog ovna, n ulio jedno vijedro vina. Ali kad su već bili blizu vrha, bilo je već sve potrošeno što je on bio pripravio, međutim
Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE
odseče, ima tu silu da čovek razuman mora malo svrnuti pameću ako ga ko debljim krajem udari; naprotiv, kad se u znaku ovna odseče, ima tu silu da se budala opametiti mora. ŠALjIVAC: Vi ste dakle neki volšebnik?
Lalić, Ivan V. - PISMO
A više im krv po volji: Odiseju, ovna kolji — u groznici čelo gori, To na moja usta zbori Elpenor u noćnoj mori — Dane, zorom progovori!
Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE
(Zamislite, rođeni smo svi u znaku Ovna!). — Izvini za trenutak! — reče matori i otfura u kuhinju da se konsultuje sa maman.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
) starog jazavca salo, orlovi nokti i vršci krila, sovina perja kesa puna, od crna ovna vuna, tu bi se lako dobila i griva s belih kobila, a kad se čovek propita čak i đavoljih kopita i — sve uz tajnu
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Vidite li ovde u Kotoru baš ovoga Sovru providura i ostalu gospodu mletačku? Voli su ti kokoš ali jaje nego ovna ali grudu sira. Koje čudo mogu na godinu kokošakah oni pozobati!
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
(Čovek) 36 — Ja se popeh na lipu / i pogledah niz lipu, / ali vuku vladiku / bjeloglavu za kiku? (Čovek vuče ovna za vunu) 37 — Ja doveka natrag hodim i repove napred vodim?
(Paun) 143 — Dva se bora zavadiše, sve se grane potreseše, a četiri ne mogoše? (Kad se dva ovna rogovima potuku, vuna se trese, a rogovi ne) 144 — Ima oči, — a ne vidi; ima uši, — a ne čuje?
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
” A on se upla- | ši pa rekne: „Pomozi Bože!” i nategne pušku te ubije ovna. Sad se obraduje gde je ubio zlatoruna ovna, što ga u carstvu nema, pa zdere kožu s njega i odnese kući.
” A on se upla- | ši pa rekne: „Pomozi Bože!” i nategne pušku te ubije ovna. Sad se obraduje gde je ubio zlatoruna ovna, što ga u carstvu nema, pa zdere kožu s njega i odnese kući.
amo da đaka uhvati, ali ga ne mogne naći nikako, jer je imao u pećini mnogo stoke, te se đak domisli i oguli jednog ovna, pa se obuče u onu kožu i izmiješa među ovce.
„Mi toliko godina u tebe služimo, pa nas nikad nisi ničim site nahranila, a on kako dođe, dade nam svakom po pečena ovna.“ Onda ona ućuti i pomisli u sebi da je sama kriva.
Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA
Prve starešine — sve po redu. A lako im je častiti. Ako se mrsi, a on zakolje iz svoga stada ovna, polak ispeče, a | od druge polovine načini dve-tri pite s[a] skorupom i s mladim sirom; vina svak ima u podrumu, jer
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Tu su prekovođani obrtali dva ovna, a Beljan i Škeljo nastojahu oko velikoga kotla, u kome je, kanda, vrio kupus. Bakonja otide u gornju kujinu, gdje nađe
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Ali ponekad i njemu poneko doskoči, i to ga još više veseli. Naiđe seljak i traži medenicu za onog ovna što vodi, i on mu iznosi i hvali kako su, već nema, najboljeg i najfinijeg kvaliteta ove medenice što imaju zvečak u
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
A on se uplaši pa rekne: — Pomozi, bože! — i nategne pušku te ubije ovna. Sad se obraduje gde je ubio zlatoruna ovna, što ga u carstvu nema, pa zdere kožu s njega i odnese kući.
A on se uplaši pa rekne: — Pomozi, bože! — i nategne pušku te ubije ovna. Sad se obraduje gde je ubio zlatoruna ovna, što ga u carstvu nema, pa zdere kožu s njega i odnese kući.
te budem gore nosila, čim ja i kad god zinem, ti ćeš morati svaki put baciti u moj kljun po jedan kruh, jednog pečenog ovna i uliti jedno vijedro vina. I dok ja sve to potrošim, ti ćeš biti gore.
Kad god je ona zinula, on joj je bacio u kljun jedan kruh, jednog ovna, i ulio jedno vijedro vina. Ali kad su već bili blizu vrha, bilo je već sve potrošeno što je on bio pripravio, međutim
— Dijeli, pa dijeli, kako god počmu, na svakog dolazi po jedan, a samo na jednog po dva ovna. Tako kavgu zametnuše i da će oružje trgnuti, kad li nanese sreća Nasredina kraj njiha.
To rekavši, ostavi hajducima jednoga ovna, a ostalo devet sa sobom oćera. NASREDIN U BOSTANU Prolazio Nasredin-hodža kraj bostandžijina bostana.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Kad bi zvono sa golemog ovna predvodnika rastegnutim zvukom odavalo da su prve ovce iza grada, pošljednje bi ulazile u čaršiju, prelivajući se u
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
Bosiljkom se kiti glava uskršnje pečenice (SE3, 19, 45), i ovna koji se kolje prilikom izmirenja momkove i devojačke kuće (kada se desila otmica, іb.
J. se meće na svatovske barjake (SE3, 7, 20; 16, 212; 19, 153), na rogove svadbenog ovna i svadbenih brava uopšte (SEZ, 17, 68, Jagodina; 19, 167); te j.
k., i vlakno s leđa najstarijeg ovna (SEZ, 19, 51). Popularan lek od žive rane: ili se koren istuca i isprži na masti, i na ranu privija (SEZ, 17, 569),
Ilić, Vojislav J. - PESME
I kroz čarnu goru, sumornoga lika, Jasno zvonce zvoni s ovna preodnika. 1880. VARTOLOMEJSKA NOĆ Nad umorenim Parizom tavna se spušta noć, I tavni plašt uvija zrak i svet.
Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA
Prva ljubav liči na onaj svrab kod mladog ovna, koji nabada prvi predmet koji sretne ne bi li počešao rogove koji mu se pomaljaju.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
viđe crni Arapine, đe junaka u Solunu nema da iziđe njemu na mejdana, na Solun je porez udario: sve na dvora po jalova ovna, po furunu ljeba bijeloga, i po tovar vina crvenoga, i po kondir žežene rakije, i po dvadest žutijeh dukata, i po jednu
A kad viđe crni Arapine, on udari porez na Soluna: sve na dvora po debela ovna, po furunu ljeba bijeloga, i po tovar crvenike vina, i po kondir žežene rakije, i po dvadest žutijeh dukata, i po jednu
Tadaj reče Senjanin Tadija: „Braćo moja i družino moja, nije l’ majka rodila junaka da otide ovčar-čobaninu, da donese ovna devetaka, dobra jarca od sedam godina, za večeru u moju družinu?
u crnu zemlju pogledaše, al ne gleda Kotarac Jovane, veće skoči na noge lagane, pa on ode ovčar-čobaninu, i donese ovna devetaka, dobra jarca od sedam godina, donese ih Senjanin-Tadiji.