Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
— Umijem. Vladika donese jednu knjigu, pa je dade Mari da čita. Ona otvori u srijedi. Namrgodi njene očice, pa poče glasno i monotono, kako sva djeca čitaju: Mače vojsku starac Jug-Bogdane, U Bogdana silna vojska bila...
— A šta je to Kosovo? — Kosovo je polje gdje su Srbi izgubili carstvo i gdje je poginuo srpski car Lazar. Tu njene očice ponovo potražiše sliku Lazarevu. — Lijepo, sine, vrlo lijepo! — reče vladika. — Uzmi tu knjigu pa čitaj kod kuće!
Sjela jednom pod orah. Plete, a knjigu metnula preda se u krilo; namrgodila očice i čita, ne prestaje. A na otkosu više nje stoji mlad čovjek. Podbočio se na kosište i traži očima popovu kuću.
Sinoć sam joj obećao kupiti joj nove cipele. Ona je „oborila očice i pocrvenela”. Uzeo sam nanovo lozove za lutrije i kako dobijem, platiću Čifutinu Levenhajmu moj dug. I tako dalje.
Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV
Nemam vremena za to! Na nadgrobnoj ploči konjičkog kapetana sunčala su se dva guštera a očice su im svetlele kao biseri. Bilo mi je žao da ih pokrećem i pođoh dalje.
Matavulj, Simo - USKOK
Kaži tome čovjeku! Dragić ih gledaše redom, pa tek na babine riječi uprije slobodno svoje očice na izvanjca i povjeri mu: — Ocu se zenit! Zahori se smijeh. — A koju ćeš uzeti? A-nu, kaži tome lijepom striku!
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Momak povazdan mitraljez nosi, a gladan. Seljak se okameni u mjestu. Ostadoše mu žive samo sitne uzigrane očice koje su treperile negdje u slobodnom manevarskom prostoru između krave, sinovca i patrole. — Pa ...pa ...
Kostić, Laza - PESME
U NOĆI Oj ljubavniče, meseče! oj, ljubo, noćice! oj, zvezde, poljupcem njegovim užežene joj očice! Oj noći! oj zvezde! oj meseče! ta jeste l' vi tek san što vas iz plama žešćeg svog uspavan sniva dan?
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
da, sejo, gledamo kako prašte svjetlice oko vrućeg šporeta, gdje djevojče bolesno buncalicu mrmolji: Smuk mi pije očice, siđi, sveče, s ikone među moje koščice... MALA SOBA: ISTJERIVANjE STRAVE Baca lonac kljukove: kulja para sobicom.
Domanović, Radoje - MRTVO MORE
boljka: lakše im kad pomisle na sreću svoje mile otadžbine, i deca na sisi izneta, i oda ne plaču, već upiljila svoje očice u velikog stranca kao da osećaju da se ta sreća za njih sprema.
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
Beše to strašan prizor... On se poboja da ga roditelji ne ugledaju budna, pa opet zaklopi svoje sjajne nevine očice, otvarajući kad-što kapke samo toliko, da bi mogao rasmotriti ona mila mu lica, koja sad behu tako neobična i tako
Samo se kraj prozora, iza teške zavese, zgurilo i šćućurilo jedno malo mače. Sevaju mu užagrene očice grozničavim sjajem. Ne skidaju se sa onog čarobnog lica, koje se čini tajanstveno, kroz dug, beo providan veo...
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
(Klinac u potkovici) 126 — U kući se samo gradi? (Pukotine) 127 — U naše bake staklene očice? (Naočare) 128 — U našega soldata duduk od zlata, ko god mu pristupi, duduk mu poljubi?
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
bivalo da on, kroza zimnju kišu, kroz proljetnju maglu, ugleda u daljini kao njeki mali kameni kip, a on je znao da su očice toga kipa uprte ka manastiru, da uzdasi lete k „milom Bakonjici“, da se ruke savijaju grleći njegovu priliku, te bi se i
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Pre bezmalo tri godine, kad sam je držao na srećnom srcu i unosio se u njene očice da saznam: da li i koliko razume o licima i stvarima oko sebe, ona je znala sasvim malo, poznavala svoju mamu i
pogledaj me. Zagledaj me dobro.“ On podiže krupne, crne očice, gleda me pravo, smeši se. Upamti tatinu sliku, dobro je upamti.
Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA
Pa se zagledajmo u očice njine... Zasuzićeš, brate, suzom od miline. Pokušaj jedared to u svome veku, U svetinji badnjoj zapaliti jelku; Taj
Popović, Jovan Sterija - POKONDIRENA TIKVA
Aa, tu i frajlica, drago mi je, drago mi je, hibšes ksihtl! Lepe očice, glatki obrazi, smeđa kosa, hipš, hipš! Vi kec frajlice, vi kec? EVICA: Oprostite, ja nisam kec. SARA: Ha, ha!
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Kol’ko dana u godini osvane, Toliko je teških muka za mene Što ne mogu s tobom biti, Čarne tvoje i ljubiti Očice. Neka duva hladni vetar severni, Ja ću opet svagda biti tvoj verni, Ti si mene baš do groba Učinila sužnog roba Tvog
O, zar može i hod slatko govorit tako? Hoće l’ -neće l’ ide; na stranu očice glede; Cena je prava u tom što se bez volje hoće.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Lica su im tamna od soka što curi niz njihove užurbane brade, blistaju im očice, ciče od zadovoljstva. Odjednom osetim i sam neko golicavo ludo strujanje žmaraca duž kičme. Nestade teskobe, živnem.
Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
Ali, kada se Vedran okrenu ka mestu odakle je glas dolazio — vide samo jedan žbun, a na žbunu očice, crne kao trnjinice, trepću ka dečaku radoznalo i prekorno. »Koješta!« — pomisli dečak. »Otkuda žbunu oči?
Mora da mi se prispavalo?« — htede dečak da uteši samog sebe, ali mu strah kao ledena voda kičmom slazi. Očice trepću li trepću. »Mora da se i njima prispavalo?« — pomisli dečak, kad se žbun, iznenada, pokrete i zakorači ka njemu...
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Istina, promicale su oko logora mnoge sjajne oči i očice, buljile su, gorjele, žižile, svjetlucale, palucale i krijesile se tako jezivo da se i paprat na krovu pseće kućice