Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
— Aha, tu li smo, Rade Ćopić, izobražen u formi sveca! — zagudi narednik Munižaba i tako iskolači očurde i mače brkovima da bi prestrašio čitav crkveni odbor, ali, bogme, i ne prekaljenog Savu, koji se u svom vijeku naslušao
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Zar neko to da glođe? Čak bi i prase kazalo: — Gubi se, smešno mazalo!“ Uskoro evo vola, ne zbori baš ni reči, očurde samo beči, a zatim sliku liznu i muknu: „Pamet jaka, naoko — pravi kupus, na jezik — komad džaka! Pazi đavoljeg đaka!