Upotreba reči oštar u književnim delima


Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

rupu u grad ušao, pak sada, da smedu, uzeli bi od mene i ovo selo (Urovce) i sebi prisvojili; no i u mene je jošte oštar kremen. Ja ti kažem: ovo dugo njima biti neće.

rus., kao da ALAJ-BEG, tur., zapovednik jednog vojnog odreda ANĐAR, (H)ANĆAR, (H)ANDžAR, tur., oštar veliki nož kao jatagan ANTIMIS, grč., plaštanica ARAR, (H)ARAR, tur.

Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Đuko priđe kolima i izvuče torbu, pa kao zaklanjajući je za se da ne ugleda kapetan, donese je među njih. Ali oštar pogled kapetanov dobro je pratio Đuku šta radi, i da se otkud tu desio kakav još oštriji pogled od pogleda kapetanova,

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

— reče strogo. Niko se ne mače s mesta. To više ne beše Stanko, to beše mladi div, snažan kao grom a oštar kao sablja... Iz oka mu sevahu munje. — Čiča Jovo!... Ja toga novca nisam uzeo, nisam ga ni video, tako mi boga!

Zar u suze, kao žena?... Ne pomaže ti, vala, pa baš da plivaš po njima!...” I prevuče nožem preko dlana... „Oštar je kao mazija, a ti si zaslužio da te tupim koljem!...” Onda ga uze za glavu pa je zakocaći natrag...

Aleksa beše miran, kad mu oni priđoše, i samo reče: — Nemojte me vući. Sam ja idem. I baci jedan oštar pogled na sve... Taj pogled je mnogo govorio. Govorio je više od naperene puške.

Govori, ne onemio!... Vidiš kako ja pravim džumbus!” Najedanput oseti kako zaseče oštar nož u snagu njegovu. On jurnu, smlavi Turčina pred sobom, ali klonu, i, kao, izgubi svest...

Dučić, Jovan - PESME

On je tu pao s kliktanjem, s nepoznatom radošću, i zario odmah svoj kljun, oštar kao čelik. On je otvarao požudno sve nove i nove rane, široke, sveže, lepe.

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

Ovako sam se naučio; nekako mi je slađe s federmeserom. Dvadeset i više godina je kod mene; sam engleski čelik, oštar k’o brijač. Izvol’te se uveriti! — pa ga dade g. Peri. Ovaj se čudio čeliku, i reče značajno jedno »O!

Čekaj... — Uf, papâ, um gotes vilen — reče Melanija, pregledajući rajspulfer — šta ste to uradili! Ta zdravo je oštar ovaj rajspulfer! — E, sad kakav je takav je, ja ga nisam mleo ni žrnao!

— Nije; râno — veli joj gđa Persa, probajući ga prstima — nije oštar, nego je tvoja koža na licu zdravo haglih, pa čerez toga. — A našto ti to? — pita je Pera.

Ignjatović, Jakov - PRIPOVETKE

Nož je bio jak, oštar, te Ljuba načini pravi majsterštik. — Gospodar-Čekmedžijiću, vi ste se zaista pokazali! Ja sam od moje mladosti, kao

Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

Najedanput neko čudno osećanje strogosti kao prostruja kroz samu njegovu krv i on lepo opazi kako se jedan oštar nabor prikupi i steže između njegovih obrva.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Ne smeju, bez odobrenja, da napuste zemlju, na koju se preseljavaju. Kad je to grof izustio, začu se jedan oštar zvižduk, kao što se dželebdžije dozviždavaju i, odmah zatim, uzvici: „Nećemo da budemo pavori!

Neprestano se čuo odnekuda oštar zvuk oštrenja kosa, a nad glavom Petrovom gukanje golubova, jednolično, i bez kraja. Kao da nikakvog drugog posla na

Čudio se šta ga snađe, ali je zoru sačekao budan, radosno. Ispuniće se, dakle, želja Isakoviča, koju je i on, kao oštar trn, u srcu svome, nosio. Stići će, izići će, pred Onu, pred koju Vuk nije stigao, iako je o njoj toliko pričao.

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Znatna je razlika između ljudi i žena. Ljudi su živ i oštar svet i osim toga se smatraju za lukave. Svi idu u pečalbu, često kao kod Mijaka počevši od 10 do 12 godine, i bave se

Josif Rajnah, koji ih je tada mogao neposredno promatrati, dao je o njima vrlo oštar sud: „Čim je među njih“, kaže on, „ubačena reč sloboda, shvatili su da biti slobodan znači da se može nekažnjeno

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

Taj zvučni zid i slika na glavu izvrnutog parketa, što je u tom času ličio na žutu pučinu viđenu iz aviona, oštar bol dlanova koji su pekli slepljeni uz drvo karika, i osećanje nemoći pred ovom svemogućom ženom, gomilom drekavaca i

— Graška? —Ne, hvala... Osećala mu je dah u kosi; onaj njegov poznati miris ipak se probijao kroz oštar vonj nekog dezinfekcionog sredstva kojim je bila natopljena njegova bluza. — Kako, inače, da te vidim?

korak, vukao ju je najpre kroz klepetava vrata hodnika, a onda prođoše pokraj razvaljenih klozeta iz kojih je zapahnu oštar miris mokraće i lizola.

Matavulj, Simo - USKOK

Razumije se, glavari se skupe kod vladike i načine oštar odgovor ruskim vladikama, odgovoriše im neka oni popuju u svojoj kući i gledaju svoju dužnost, a da se za nas ne

vidje gvozdene samovoljne gorštake ukroćene i zaplašene kao djecu, vladika se odjednom preobrazi, od blaga oca postade oštar, neumitan sudija, reče im da toga dana hoće umir bez pogovora, da se utvrdi sud i sve što se dotle dva puta pokušavalo!

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

naravi, komediju u kojoj su opisani ne pojedinci no pojedine društvene sredine, ne jedna strast no ljudska duša uopšte. Oštar posmatrač, trezven duh, sa retkom sposobnošću da vidi slabe i smešne strane kod ljudi, on je uspeo da vrlo lepo prikaže

U početku svoga rada, boreći se za narodni jezik i uprošćen fonetički pravopis, Vuk Karadžić je naišao na oštar otpor u književnim, crkvenim i službenim krugovima.

U svakom slučaju kod njega je bila velika duhovna energija, jaka pamet, oštar kritički duh, prirodan zdrav razum i Mušicki ga je sa razlogom nazivao bodrim i krilatim Vukom.

To je umetnik koji je planinu opisivao svežijim i jačim bojama no iko pre njega; to je borben duh i oštar satiričar kakvog nema danas u srpskoj književnosti.

On je u prilikama kada je trebalo, umeo da bude oštar, ali ne sa onom surovom negativnošću Ljubomira Nedića. On je rušio, ali ne iz zadovoljstva da gleda ruševine, no da

U svim tim poslovima on pokazuje, pored solidnog književnog obrazovanja, oštar kritički duh, izrađen književan ukus, stvarne analizatorske sposobnosti.

Milićević, Vuk - Bespuće

Kroz otvoren prozor udarao je vjetar i unosio oštar noćni vazduh; mašina sipala kišu varnica koje su se gasile; bjelasale se rijeke, s lomljavom se prelazili mostovi;

stresaju; drveće u cvijetu podsjeća na nevjeste u bjelini; kiša u cvijetu cvjetne latice po travi; odasvuda osjeća se oštar ugodan miris cvijeta i zemlje napojene kišom što izdiše svježinu; drveće u cvijetu nosi na sebi nešto snažno i bujno

starom trešnjom sa ispucanim deblom i gledao kroz granje u bjeličasto plavo nebo; od Une udarao lak vjetar i donosio oštar i jak miris vode i burkanje valova; negdje u daljini sijao se jedan srp vode; odnekud iz polja dolazili odlomci jedne

Pa kad kiše stadoše, ispod sivog neba ostade sam oštar i suh vjetar, koji zamrznu vode i ocrveni uši i noseve dečurliji koja deraše brukvicama potkovane opanke na smrznutim

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

Kad kome što on zatreba, taj samo iziđe na ulicu i vikne: — Dimitrijo! — Sad, sad!... Evo! — Čuo bi se Dimitrijin oštar glas iz neke kuće, makar na kraj mahale.

Mišići oko jagodica, donja usna, podbradak, sve to zadrhta i ustrepta. — Todo! — šanu on. — Ih, ta dosta! — ču se oštar, pun gnušanja glas njena muža koji se, namršten, čisto zazirući od njegova gadna izgleda, okrenu koso i ne gledeći ga,

stisnuto u maloj svetlosti, pomešano s mirisom od suvih dunja, grožđa i krušaka što višahu na tavanicama, izdavaše oštar a često i zagušljiv zadah. Uvek je ona bila u toj sobi i doterivala i čistila nameštaj.

— — — — — — — — — — — — — Slušam kako suho granje pucka, gledam gde mesečina sija, tišina se rasprostire a suv, nekako oštar, i kao star vazduh puni mi grudi, guši me i nateruje na kašalj...

— reče joj i pokaza na ljude koji behu tu. Ona klecnu, pogleda ga preklinjući prestrašeno i htede pasti, ali njegov oštar pogled i surov izraz lica povratiše joj snagu. I, jedva idući, poljubi sve one ljude u ruku.

Nano moja slatka! Zora puca, dan se dani. Prangija odjekuje i potresa prozore. Sa ulice dopire oštar bât novih cipela.

Oko Anice, iz baštâ, počele tice, bube da se dižu, šušte, miču. Kroz svež, oštar vazduh, počeo žagor, kretanje... dan se beleo. U tom s kraja mahale, iz neke mehane doprli zvuci svirke i pesme.

Petrović, Rastko - LJUDI GOVORE

Nesvesno sam ga upoznavao pre nego što se izgradio, a kad je došao poznao sam ga kao teškoga poznanika. On je oštar, čeličan, ljubičast i vreo, mirisa na sumpor. Sve je u njemu mehaničko, električno i neumitno.

Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA

ZIMSKO JUTRO Jutro je... Oštar mraz spalio zeleno lisje, A tanak i beo sneg pokrio polja i ravni, I sniski, trščani krov.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

A zašto sve to kad je život lep?... — Komandiri, napred! — začu se oštar glas komandanta diviziona. Komandir ode trčećim korakom.

Streljački stroj nanovo krete i izgubi se u šumi. — Neka komandir pete baterije kreće odmah! — začu se oštar glas komandanta diviziona.

Po pucanju uviđam da sam blizu. Oštar prasak se razleže negde preda mnom. Čovek mora da se divi tim pešacima. Ginu kao stoka i niko ih ne žali; pa se još

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

Odjednom oseti nad sobom svu težinu sile starijega, a neobičan joj beše ovaj oštar, zvaničan ton, koji se jasno raspoznavaše u naredbi.

šušti opalo, žuto lišće; a nad njim se nošahu gusto zagasiti i beličasti oblaci, plivajući tiho preko nebesnoga svoda. Oštar, hladan vetar, pomešan sa vlažnom izmaglicom., stade ga šibati po licu.

Na poslednjem kamenu stade i pogleda pred sobom tupo, nesvesno, kao što gleda bolesnik u vrućici. Duvaše oštar, vlažan vetar, i ona podiže obe ruke, pa mahnu njima preko lica, kao da se umiva ovom vlažnom izmaglicom, strese se od

i taman se stade domišljati šta će sad da radi, na koju će stranu da gleda, šta će sa decom, a iza njega zagrme oštar zapovednički glas: — Deco, idite kućama... brzo! Žurite se!

uzgred Gojka, koji stajaše snužden, zbunjen, gledajući tupo kako Drug otvara prozore i kako spolja jurnu hladan, oštar vazduh. — Šta radiš ovo, za ime Boga! viknu Velja čudeći se, pa ga svojski napade za ovu nečistoću.

Beše mrak. Taman on smišljaše da se krene do predsednika, a spolja ga zovnu oštar glas. On iziđe brzo, jer poznade predsednika. — Pusti toga čoveka, nek ide kući.

Kakav je to Vlajko Pecić, što dolazi na Veljino mesto ? — Naš Drug... Onako je nekako... čudan. U svemu je oštar i odsečan.

A posle već svakad je isti: ozbiljan, oštar pogled; samo iz onih jasnih plavih očiju sija ljubav i dobrota... Taka mu je narav.

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Monasi strasni goli se sekli, kraj buktinja strašni, i klekli u ćilim vaših tela što krv i miro proli na oštar šljunak, kojim su boli i pekli rane kolena prašnih.

Muževi, ocevi, braća, deca u stidu i sramu. Ja pijem u slavu smeha Banaćana, koji je oštar kao kolac. Pijem u slavu pesme Banaćana, široke kao ravnica, lagane kao ugojena stoka, što hrani kao žito.

Nad zemljom više ne miriše krin, u proleću, oštar, bludan, ženski. Rascvetane voćke stiskam na rebra, kroz vazduh blagoveštenski.

Domanović, Radoje - MRTVO MORE

— Šta nije trebalo? dobro je ono. Nije nego šta misliš? Prema takvim životinjama treba biti grub i oštar — ljuti se drugi. — Znam, molim te, ali ne ide, nije taktično! — opet će prvi. — Kakav takt prema njima još hoćeš?

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Ćutao je dugo i pušio. Tek posle dužeg vremena čulo se izbijanje školskog časovnika. Bila je ponoć. Oštar noćni vazduh dopre do njega kroz otvoren prozor, pirnu ga po licu, i on skoči s kreveta pa sede opet uz prozor.

Zora se pomalja. Predmeti su sve vidniji i jasniji; još malo, pa će se pojaviti rumen na istoku. Vazduh hladan i oštar. Ljudi se pribijaju jedan uz drugog i zdrhtavaju se. Mnogi su pospali, pa se od hladnoće zgurili.

A u zvonari zabruja i potmulo, te kao oštar nož probode taj glas grudi Markove. On osluškivaše još, ne verujući ni svome sluhu.

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

Pa čak i onaj Krsman, što ga diraju za Gizelu, bio je jednom te sreće, da ga Sreta potpiše pod jedan užasno oštar dopis. A vrhunac sreće i zadovoljstva za Žiku beše jednom (taj dan neće on nikad zaboraviti!

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

Krave, telad, bikove i volove U kamionima kao roblje sprovode! A ja mislim na užasne bolove Vola, kad oštar nož vrat mu probode... Naravoučenije Čovek kom su vo i krava puko sredstvo Kao zver je zabrazdio u mesojedstvo!

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

a iz čaršije, gde je velika kapija i kafana, na mahove poče dopirati otegnuto prodavanje salepa, i vika simidžija, i jak oštar zadah od upaljenog ugla po mangalima ispred dućana. Ovamo kroz kapidžik već počeše dolaziti iz komšiluka žene na bunar.

Pandurović, Sima - PESME

II — Vratimo se. — Zora!... ČESTI TRENUCI Bledo jutro. Neprospavane noći. Svež, oštar vazduh prašinu digne lako Po pustim ulicama. U vedroj samoći Mlaz zlatne zore čeka drvo svako I živi ljudi.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

O moj kume, ne uzdaj se u me, Već u boga i u svoje ruke. Oštar vjetar pogoni oblake, A kamatnjak braću u prosjake. Pošlje smrti razgovora nema.

— Džigande izilaze iz svoje pećine, hodaju po gori i njuše trag ljudski. Nos im je tako oštar da mogu trag čak i od tri dana nanjušiti... O džigandi pripovijeda se po narodu od svake ruke.

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

epsilon — e (grčko slovo) eretikos — jeretik, otpadnik od vere esap — račun želajem — željen žestoč — žestok, oštar žitelj — stanovnik žitije — život, biografija (kao književni oblik) zabataljen — zapušten zabvenije — zaborav

Ćosić, Dobrica - KORENI

To je malo. To je mnogo. Naučiću te da ih mrziš. Probudi Đorđa. Ovaj ne stiže ni da se rasani a ču oštar očev glas: — Ti si umoran, idi i spavaj. Odsad ćuja da ga čuvam. Kod mene će da spava.

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

Karađorđeve ulice, tama je bila opaka, na njih je, iz ledene magle nad Savom, ogromnom i tmastom, bez obala, naletao oštar sneg, vetar je nanosio strepnju i grozne prikaze.

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

V. Ilić CIII ZIMSKO JUTRO Jutro je. Oštar mraz spalio zeleno lisje, A tanak i beo sneg pokrio polja i ravni, I sniski trščani krov.

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

A Hipokrates ne beše samo velik lekar, već i oštar posmatrač prirode. Zato imadoše tema za razgovor u izobilju. Kada stigoše do dvadesete, već se smrklo.

Ali u njegovim zrelijim godinama pokleknu to njegovo ubeđenje. Istina, Aristoteles beše nesumnjivo oštar posmatrač i dubok mislilac, ali osrednji geometar; na tom polju, nije zasluživao slepog poverenja.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Da li sam, Bože, poludeo? Zašto, zašto mi je kriv?“ i bacam nož kojim sam vitlao, veliki, vitak, s obe strane oštar turski nož, i gologlav, izgubljen, poludeo, bežim, bežim daleko izvan grada.

I sad, taj pogled, kao munja oštar, proizvede zabunu istovetnu onoj što su je te iste smerne oči izazvale dan ranije. U onoj odmornoj jutarnjoj

Pa je ta debela pozadina osobito gordo otpozdravljala, baš kao da je nekad i na samo čuveno Bakarno guvno jurišala i na oštar nož ga osvajala.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Iz dugog vijećanja u toj blagovaonici rodio se oštar protestni brzojav. Jedan njegov pasus bio mi se naročito urezao u pamćenje: „Danas učitelj Zmajčić ostao bez kruva i

Tako se u mom kraju i dojilje dobavljaju iz tih predjela. Iz surog, golog planinskog zaleđa. Čist oštar zrak i glad u želucu kao da pročišćuju krv i oštre vid.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

Sa planine pirka studen, oštar povetarac. Varoš se budi... Otvoriše se vrata na sreskoj kući i na njima se pojavi Radisav.

Kad navrši trideset udaraca, odujmi, a Đurica priđe i saže se nad Sretenom, pa mu prevuče oštar nožić preko sredine uha, smešeći se: — Ovo, znaš, da me se sećaš...

bledu svetlost najpre po vrhovima drveća i bregovima, a posle sve niže i šire, dok sa visine ne osvetli sav vidokrug. Oštar hladan planinski vetar zanjiha lisje i vrhove kukuruza, te nad glavama sakrivenih begunaca zabruja čudna noćna pesma,

— Hoću li ga posjeć’, ili pravo u čelo? — Bolje je da ne pucamo. Nož ti je oštar ? — Ljuta guja! Đurica, polako i oprezno, ode pred kuću. Beše sve mirno.

tres-tres... — Blago vama, kad ste slobodni! — uzdiše putnik natičući šubaru na levu stranu, otkuda ga bije oštar i hladan vetar.

Starcu teško disati, steže ga mladić kao klještima... Najzad se nekako dohvati pasa, odakle istrže mali oštar nožić. Sad bi mogao ubosti protivnika, ali su mu ruke više laktova stegnute jako, pa se boji da će ubod biti slab,

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

PREVARIO DIVOVE 70 OČEV TRS 73 TRI JEGULjE 82 ZLATORUNI OVAN 85 CAREV ZET I KRILATA BABA 90 CAREV SIN I OŠTAR DAN 95 VEZIROV SIN 99 U CARA TROJANA KOZJE UŠI 105 KO DOBRO ČINI NE KAJE SE 107 PEPELjUGA 112 KRAVARIĆ MARKO 116 ZLA

CAREV SIN I OŠTAR DAN Bio neki car, pa je imao sina jedinca. Otac bi bio jako rad oženiti svojega sina, ali ovaj se nije nikada ni u

Kad su već cio dan putovali, sretu jednoga čoeka, a to je bio Oštar Dan. On ih upita kamo idu; oni mu kažu. A on reče malaru: — Ti, gospodine, hajde sad kući, a ja ću ići tražiti

Kad unutra, ali stolovi namješteni, tanjiri nakladeni, samo da se jede. Ali reče Oštar Dan: „Nećemo“, i otidu u drugu sobu, i tamo sve postavljeno: samo pa jedi. Sad spreme konje, pa sjednu večerati.

Sad spreme konje, pa sjednu večerati. Pošto su večerali, carev sin leže spavati, a Oštar Dan ostane sjedeći. Kad ali eto ti dođu vile unutra, pa se stanu razgovarati.

Onda reče najstarija vila: — Mama, ovđe krst miriše. — Jest, kćeri, reče ona — carev sin i Oštar Dan idu tražiti jednoga kralja kćer, ali neće je naći; jer da znadu što ne znadu, lasno bi je našli.

tri jabuke da uberu, pa da se jednom bace na planinu, odmah bi im se cesta načinila; ali da ostave i natrag kad pođu. Oštar Dan sve to zapiše. Pošto je svanulo, reče carev sin da idu. Ali Oštar Dan još ne da, nego reče da još ostanu.

Oštar Dan sve to zapiše. Pošto je svanulo, reče carev sin da idu. Ali Oštar Dan još ne da, nego reče da još ostanu. Uveče opet dođu vile, kao i prije.

Uveče opet dođu vile, kao i prije. Onda reče srednja vila: — Mama, ovđe miriše krst. — Jest, kćeri, carev sin i Oštar Dan traže kraljevu kćer, ali teško da je nađu; jer da znadu što ne znadu lasno bi je našli.

jagode: da uberu te tri jagode, pa da jednu bace na more, odmah bi im se načinio most; ali da ostave i kad otud pođu. Oštar Dan opet zapiše.

Oštar Dan opet zapiše. Kad bude ujutru, opet veli carev sin da idu; ali Oštar Dan ne da, već kaže da će još jedan dan ostati, pa da će onda ići. Uveče opet dođu vile, kao i prije.

Tad reče najmlađa vila: — Mama, ovđe miriše krst. Mati joj odgovori: — Da, kćeri, carev sin i Oštar Dan idu tražiti kraljevu kćer; ali teško da je nađu, jer kad prijeđu divlju planinu i veliko more, onda će ih sresti

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

mu ispred očiju iskrsnu i majka, i stari kaštel, i paroh Keko, i polje sa brežuljcima u pozadini, i morske oluje, i onaj oštar rt podno polja što daleko u more zadire, jednako peskom i belom penom oivičen.

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

U većini Disovih pesama savršene nam izgledaju samo pojedine strofe i stihovi, što je već kod Petrovića uzelo oštar oblik fragmentarnosti, možda i rasula. Šta je, u stvari, ova neveština ili sve veća pukotina u pesničkoj formi?

Ali je u istom eseju načinio i jedan oštar analitički rez kroz mrežu jezičkih znakova. Zapravo rez kroz slojeve što ih reč podrazumeva (počevši od nje same, pa

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

duboku psihičku potresenost da prelazi u doživljaj egzistencijalnog ponora - tada je tepsije kao krvave oči proždiru i oštar bol razdire telo.

književni prostor kod Stankovića počeo diferencirati prema doživljajnim svojstvima na: „topao”/„hladan ”; „mek”/„tvrd (oštar)”; „ututkan/„razrađen.

Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ

I rob da zna? Ha, ha, ha!“ Grozno se smeje on. A meni, svome robu, poklanja Dva veka bola, jada, čemera: Na oštar kolac pored Pajsija Bratovu glavu besno udara; Pa da je gavran ne bi kljuvao, Onde na stražu mene postavlja!

Slušaju deca avaz samrtni, Pa se mukama smeju veseli; A sede glave nogom guraju, Ili na oštar kolac natiču, Za grozan primer jadnom narodu! HADžIJA: Grozno, Stanoje!...

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

Ovako oštar, skoro ciničan odziv o glavnom štabu, i to od jednoga ruskog višeg oficira, i to pred čovekom koga on ckopo i ne poznaj

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Prešli smo preko vrha i uputili se blagom kosom. Vazduh je bio oštar, i naše lice vlažno od magle. Pri vedrom danu, ovuda se ne bi moglo ići, već dalekim zaobilaznim putem.

— To rade preko dana — objašnjavao mi je vojnik — a noću ih gore izbacujemo ispred rova. Oštar pucanj dopire, da izgleda kao da mi neko iznad glave puca. Ili se tek začuje zvizak kuršuma.

Sa našega lica kiptao je znoj, a bluza nam bila vlažna. Čujemo već jasno i oštar pucanj iznad naših glava. Tu negde mora da je i baterija.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Bilo je to neizbežno. Pre svega, već jezik ove poezije unosio je u onakvo gledište oštar i neumoljiv korektiv: on se nije mogao izbeći.

Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti

Najpre je bio Ilićev sledbenik, da bi zatim (Pesme, 1908) načinio oštar prelaz na simbolističku poetiku s francuskim uzorima.

Nešto sasvim novo, što dotad nije postojalo u srpskoj književnosti, naći ćemo najpre kod pesnika. Oštar kritičar starih shvatanja i tumač nove poezije je Zoran Mišić (1921-1976).

Ćipiko, Ivo - Pauci

mlinarev brus sjetise: trže nož iz korica za pripašajem i naoštri ga, pa uzevši sa tleha komad drveta, okuša je li oštar i, stavivši ga u korice, iziđe iz mlina, ne odgovorivši ni riječi mlinaru koji ga zovnu da se ogrije.

Uto poče da sipa blaga kišica. No to potraja tek nekoliko časova, kad grdno sijevnu i zatutnji. Du'nu oštar zapadnjak. Tamni oblak nadvio se nad okolišem. Smrče se; sve žešće sijeva, sve bliže grmi.

Tamni oblak nadvio se nad okolišem. Smrče se; sve žešće sijeva, sve bliže grmi. Vihor se spustio, nastade oštar zvižduk i treska izljuljanih stabala, a kroz sve to čuje se zvuk velikog zvona što breči na neveru...

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

se ponavlja s nepodnošljivom upornošću, on je svaki put gordiji i tvrđi, njegov pogled, u početku ravnodušan, postaje oštar, oči su mu sive i ledene, gledaju me pravo i ja ne znam kud da se denem, kao da stojim gola sred iscerene gomile.

Nije bio mrtav. Po žutim ili belim Nikanorovim jagodicama s vremena na vreme bi minuo oštar grč. Šta je ostalo od onog silnika pred čijom smo surovošću svi odreda premirali?! Šaka jada.

Ilić, Vojislav J. - PESME

1883. ZIMSKO JUTRO Jutro je. Oštar mraz spalio zeleno lisje, A tanak i beo sneg pokrio polja i ravni, I sniski, trščani krov.

Kravar se lagano krete, I, tromo brišući gunjče, šaptaše: „Pogano dete.“ Amor je veselo išô, jer draga beše mu zora I oštar, jutarnji vazduh što pirka sa tavnih gora.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Instalacija za prečišćavanje vazduha i obnavljanje svežim kiseonikom stavlja se u akciju. Oštar fijuk, jako zujanje, voz podrhtava.

To je jedan naročiti kuriozitet vasionin, jedna planetarna maglina. Ova ovde, vidi se, kroz oštar dogled, i sa naše Zemlje, u jatu Lire. U sredini njenog lepog prstena, treperi jedna zvezdica kao kakav soliter.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Hajde, brže, šta me vazdan gledate... Vozi se gospa Nola na štajervagnu, prija joj jesenji vazduh, čist i oštar, i nekako i mekan posle kiše.

ljubavne scene još kao šestoškolac; i od njega, matematičara, čekamo neki divan most, „k'o ibrišim tanak, kao sablja oštar”, kako peva narodna pesma... Ta tri mladića naša, tri poeta. Prosto ne znam kako naše gospođice odolevaju.

Sad nastade smejanje. Veselo detinjasto smejanje. Odjedared se ču oštar pisak poljareve zviždaljke. Jedan, pa još tri kratka. Pesma se preseče. — Čovek je u nevolji. Šta može biti?

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Vojnici sedaju na sneg, brišući znojavo lice. Konji brekću i sa njih se puši para. Sa planine duva oštar i hladan vetar. Pod nama leži bela ravnica, kao razgolićena, i na njoj se još jasnije vide putevi i utapkane staze.

Promakosmo pored nekih tamnih prilika. Verovatno su premoreni vojnici. Krećemo se padinom neke kose i oštar vetar kao da para naše lice, naterujući nam snežnu prašinu u oči...

— Blagosloven Bog naš, vsegda ninje i prisno i vo vjeki vjekov... Nebo je bilo oblačno, a sa planina je pirkao oštar vetar. Drveta ogolela, te cela priroda izgleda naježena. — Ješče molimsja o upokojeniji duše usopše rabe Božje...

Vojnici su maršovali u koloni dvojnih redova i oštar udar potkovanih cokula odjekivao je složno. Tek izvan varoši pošli smo „voljnim“ korakom. Vazduh se pritajio.

Rekao sam zadihano da sam upućen kao vođa. — Gde tebe nađoše iz druge divizije? — njegov pogled bio je oštar, a lice ustreptalo, kao u čoveka kome svakoga časa lebdi smrt nad glavom. — Eto... tako — izgovorio sam reči grcajući.

Ali pogled mi slučajno pade na vojnike. Njihove vilice su stisnute, između očiju duboka bora, pogled oštar i hladan. Stajali su bledi i ukočeni, očekujući našu poslednju reč. Oni imaju vere u nas.

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Šta su talasi prema vetru? Šta šum mora prema pesmi trava i ptica? Kao nož prolazila je čežnja srcem Sedefne ruže. Oštar i dugotrajan je bio bol. Neko drugi bi mu, možda i podlegao. Sedefna ruža se skupi i zaplaka u sebi.

— i ne doreče ona svoju misao do kraja, a razleže se oštar, tanani pisak. Ogledalo u njenoj ruci rasprsnu se i razlete na sve strane. — Šta bi?

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

osjeći — odsjeći osmanlije sedla — turska sedla osobnica — sopstvena, vlastita ostan’ me se — ostavi me ostar — oštar ostrice — oštrice (oštrica) ostruga — mamuza Ostružnica — selo pored Save, u srezu posavskom (u ovom selu zasedala

“ pivnica — podrum u kome se drži piće pinjal — bodež, oštar nož s obe strave Piperi — pleme u Brdima na severu od Titograda Piritor — v.

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

— Hvataj, pa mlati! — razdra se Potrkov otac. Istog trena, kao odgovor na tu viku odjeknu iz logora Jovančetov oštar glas: — Ne daj se, družino! Udrite krompirima!

Potrčao je ukoso preko šumarka i tek što je dospio u rijetku nisku šikaru na drugom kraju, kad s druma grmnu oštar glas: — Stoj!

Tamo se bori partizanski odred njihova kraja. — Du-du-du-du! — jasno se čuje oštar mitraljeski rafal negdje udesno od brijega Lisine. — Ono je puškomitraljez našeg Nikoletine!

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Svrh vruće pogače tražiti okorela hleba. Carska je viđena, a popovska potajna. Sveštenik duhovni pusat u jeziku oštar nosi. Koji nadbori, onome se i venac daje. Lasno je zvera zastreliti, al' ga je mučno pripitomiti.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti