Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Išli su žurno. Stanko iđaše oborene glave pored Zeke. Dan je bio lep. Sunce je prijatno grejalo. Žuto, uvelo lišće padaše kao paperak sa drveća. Ovde-onde prne po koja senica i tužno zacrvkuće...
Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Tada se iz njegovog kao staklo mrtvog oka otkači atom ledenog očajanja i kao lavina padaše sve silnije i ogromnije naniže: pregazi nas dvojicu i zdrobi devojku.
Teodosije - ŽITIJA
i napisavši na hartiji srca, duboko uzdahnuvši, i jadajući se zbog svojeg zakašnjenja, zaplaka, i k nogama prepodobnih padaše.
Matavulj, Simo - USKOK
Razumij ovaj dar!“ Njegove oči takođe planuše, a ruka mu zadrhta, primajući oružje. Gust, tih snijeg padaše kroz crnu noć.
O tome će se vidjeti na Cetinju, sad o Vasiljevu dne. Uskok izide iz kuće. Snijeg padaše jednako krupnijem mekim pahuljicama kroz topal vazduh.
Milićević, Vuk - Bespuće
dana kad mu nije ni padalo na pamet da ju gleda, prozbori koju ljubaznu riječ, pogleda s osmjehom, na njezinu dušu padaše po jedan težak kamen.
On odbi, i čitavo vrijeme smetaše ga jedan mlaz sunca koji padaše kroz prozor na njegovu glavu. Pa kad čitav svijet poče da se krsti, i Gavre Đaković se prekrsti i učini mu se da je to
Sremac, Stevan - PROZA
Ali sad opet polaženik padaše sve većma u sevdaluk; sad on stade domaćina terati da piju. — Pobratime — viče polaženik — pobratime, nemaš, bre,
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
Peron beše prazan. Svetlost od sijalice padaše na šine koje se ređahu jedna pored druge. Jedan radnik provuče prazna kola od prtljaga, ostavi ih tamo negde među
Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU
Potpisa ih Sreta, boga mi, sve, sve koji mu god padaše na pamet; i ove što su se tu desili u mehani (a njihov broj nije nikada mali) i one koji nisu tu bili i koji kad nisu
Pandurović, Sima - PESME
Tada se časi sreće, bola zgrću, Za tužan život i žaljenje veće. I biser drobni na krilima noći Sa jasnih zvezda padaše polako, Dok ćutke, mračne kao smrtni gresi, Crne su seni pratile me tako, Brzo i strasno po gluvoj samoći; A
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Kiša jednako padaše. Svi iskočiše iz manastira. Fra-Brne, bez mantije, ogrnut kabanom. Srdar prvi dopade. — Šta je?...
Nastade povjerljivi razgovor nego ono jutros. Bakonja pričaše starcu sve što mu na um padaše, samo neka je smiješno, a popo njemu isto tako od svačega nadohvat, pa onda poče dugu istoriju fra—Brnina ašikovanja sa
Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA
Već sama njegova spoljašnost je dopadljiva: visok i okretan, uska lica, fina nosa, plave kose koja mu padaše na pleća, šiljaste brade, tankih brkova.
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
Beše ih i starijih i odevenijih, ali gledajući odjednom u sve njih, on prvi padaše u oči. Beše kao bor, koji je izrastao u čestaru, među pravim i jedrim cerićima.
To beše malo pogurena starica, zbrčkana lica, zelenih lukavih očiju. Padaše u oči njen kukast nos i tanka, šiljasta, napred isturena bradica, koja je, dok je Mara devovala, bez sumnje, ulevala
U takvoj neizvesnosti prođe mu dugo vreme. U neko doba noći dođe Vujo sa dva čoveka. Jedan od njih naročito padaše u oči celom svojom spoljašnošću i naročitim držanjem. Beše to zreo čovek, oko svojih četrdeset godina.
Sunce padaše koso na lišće pred njim, a on, u onom hladovitom okviru, izgledaše joj kao vanzemaljska pojava, kao ona svetla junačka
« — Gde ti nisam bio! ... Po varošima..... U Beogradu najviše. Vujo se iznenadi, to mu se poznalo na licu, po kome padaše slaba svetlost svećice. Videvši da Đurica nerado odgovara na to pitanje, on promeni razgovor. — Kako je ovde, veliš....
Ulazeći u sobu, svaki se iznenadi, videvši vesela čoveka kome i ne padaše na pamet smrt. Donošahu mu lepa duvana, vina, gledahu ga i odlažahu, pričajući usput kako se junački drži.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Živo borovo isticaše se nad mrkim glumčevim i padaše po kadulji, vrijesu i smilju zelenkast mu odbljesak. On se prisloni uz bor i zagleda se u sjajni sunčev zrak što se
Ilić, Vojislav J. - PESME
Od sviju Budinih slugu što hrabro padaše tamo, Muž plašljiv i slabe duše, Ben-Kasim, odbeže samo. U kršnom Tibetu donjem, gde Lhas veselo cveta, On je, u gorkoj
Plave i suzne oči ona je podigla gore, Kô bledi anđeo tuge. Svilena odeća njena U skladnim borama svojim padaše po podu dole, A njene skrštene ruke bejahu do pola gole. Za kime plakaše tako? I ko je upravo ona?
Plakala dugo i dugo ga zvala, Doklen i sama u grob nije pala? 10. Bog bi to znao! Novembarsko veče Padaše tiho kao magla tavna, Kad moj kočijaš dođe, pa mi reče: „Možemo ići, kola su pripravna.“ Krenem se dalje.
Šantić, Aleksa - PESME
I jad i mračna tuga, U ljutom čemeru svom, Kô rastopljeno gvožđe Po srcu padaše mom... 1911. SUSRET U ranom dobu, kada s čežnja tajnih Treperi duša, s njome sam se srio Na izvorima gora
Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
Kandilo je gorelo pred ikonom Bogorodice, koju je Mane svu okitio i pokrio srebrom, i blaga polusvetlost padaše na izmučeno lice Manino.