Crnjanski, Miloš - Seobe 2
To je neka bivša Luna, koja više ne igra na pajvanu, nego se tuče sa svojim chevalierom, jer je ljubomorna. Uostalom neće dolaziti više. Otputovali su u njegov garnizon.
A nije smeo, i nije hteo, da priča da je ugledao i onu njegovu Lunu, što je u Temišvaru, na pajvanu, igrala. Iako mu je ta plavuša uzela mnogo novaca, za svoju familiju, Pavle nikad nije posumnjao da ga je i volela.
njega, neke, đavolske, čini, morao je, u snu, da vidi da je ona lepša, daleko lepša, nego ona njegova Bečlika, što je na pajvanu predstavljala boginju noći, i lepša, nego Božička, koja mu se nametnula, onako, bestidno, kad su u Vizelburgu prenoćili.
pedeset i treću – starost, i smert, su blizu, pa je lako shvatljivo da je Trifun ugledao, tu Ličanku, kao neku Lunu, na pajvanu, kao Mesec kroz jelovo granje. On se nada, kaže, da će Pavle izbegavati svađu!