Upotreba reči palikuće u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

„Što ih ne poubijaše kao pse, i oca i sina?... O, znamo ih mi: ta to su haramije još od starina, lopovi, palikuće!... Znamo ih mi!“ govorila su gospoda. „Taj Marko i drugi kao što su oni tri puta su unesrećili našu Kikindu“.

Dučić, Jovan - PESME

poznali vas po zastavama, Ni vaše heroje od lavova ljuće: Sve na kolenima vukli ste se k nama Noseć mač ubice i luč palikuće. Bez buktinja ide ta vojska što ćuti, Požar selâ svetli za marševe gorde...

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

(M. M., 1973) — Od zla oca još gora su đeca. (K-Lj, NB, 1888, br. 79) — Od zla oca i đeca palikuće. (Pavićević, M., 1937, s. 212) — Kakvo gnizdo takva tica, kakav otac takva dica. (Vuk, br.

Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

Rušiš se u me, vrletna strano, kruniš se svećom, leskov-šibljikom a tek će moći krik palikuće razviti požar u svesvanuće i večno sjanje. - Plaminja bolest iznad obala i poistiha senči površi.

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

Lipo! Ali ćeš čuti istinu, pa čini kako znaš. A istina je ovo: u Zvrljevu dosad nije bilo lupeža, palikuće, ubojice, ni drugog vražjega stvora, kâ što će biti ovaj Bakonja!

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

i ne snađoše od čuda, kad iz dimne zavjese ispade poljar, pocrvenio, suznih očiju i razvika se: — Aha, tako vi, palikuće jedne, hoćete da me udavite! Ehe, nema ništa od toga vašeg posla.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti