Kostić, Laza - PESME
Kazivô sam mu da se seća na nj, i da će njega pamtit večito, jer seća ga se, to zacelo znam. kad god se poje „pamjat vječnaja” Duševna svest joj sva je njegova, a nesvest tela daće drugome.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Valjda poslednji vapaj... Ili opomena živima. Sveštenik se vrati i otpeva poslednje: — Vječnaja pamjat... Mnogi su od naših rukavom brisali suze. Onda meštani s druge strane priđoše i odneše mrtve na kola.
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Ja vidim sebe kako u tim grobljima pojem Vječnaja pamjat svojim zemljacima. Ja sam te svoje zemljake znao, dotle, samo sa školskog raspusta, u cveću bagrenja i mirisu jorgovana.
Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU
taj anahronizam u Novom Svetu, pala je pod udarcima svesnog brazilijanskog radeničkog staleža, zato kliknimo: »Večna pamjat!« monarhiji Braziliji, a živela republika Brazilija! Svi ćute. — Braćo radenici!
Ćosić, Dobrica - KORENI
— gadi mu se na sve. — U kući nema vojnika. Valjda će otići iz sela. Sutra će pop Veličko promuknuti od Vječnaja pamjat. Ako ovim slepcima naplati opelo, obesiću ga o mantiju pred njegovim dućanom. — Hajde, ne bulazni! Zna li Aćim da sam..
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Kaziv'o sam mu da se seća na nj, i da će njega pamtit' večito, Jer seća ga se, to zacelo znam, Kad god se poje „pamjat vječnaja“. Duševna svest joj sva je njegova; A nesvest tela daće drugome.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Mog detinjstva spomen slatki, Sna i mečte obraz glatki, Što iskazat nije slovom, Jošt u kući toj se bave, Roditelja pamjat slave Moja čuvstva tim pod krovom.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
bježe od Banje Luke. Jadno, čemerno, ubijeno, bježi, ne obazire se... Ja i pokojni Partenija — vječna mu pamjat — stojimo gore kod košarâ, pa gledamo... Vrvi Krajišnik kô da iz zemlje izniče! Stali mi, pa brojimo...
mu pjena trgla na usta, svrati se onom točku kod gornjije' mlina da se napije vode, a pokojni Partenija — vječna mu pamjat — zateže iz ostraguše, pa u pô pole čela pras! A ja zgrabi' štuc, pa posred srijede onog mjesta đe je Partenija zgodio!
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Dužan i ružan. Sve prodao. Jedna njegova njiva, znaš čija je? naša. Dokle? Zvona zvone. Nose Nolu Lazarićku. Vječnaja pamjat, ali njive njene znaš čije su sada? — Gospa Nola pogleda u Julicu. Zaspala. — Dobro što je zaspala.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
Dohvatili su lešinu za ruke i noge i spustili u zemlju. Sveštenik je u prolazu progovorio: „Vječnaja pamjat“, i onda ovlaš zatrpali.
— Slušaj — dobaci mu potporučnik Živadin — promeni, pope, tu svoju molitvu i odsad pevaj: vječnaja pamjat i živima i mrtvima... SMEJALI SMO SE GLADNI... Sedimo zamišljeno oko vatre i ćutimo. Sve što smo imali, rekli smo...