Milićević, Vuk - Bespuće
Začu iza sebe glas inžinjera koji mu veselo dovikivaše nešto, mašući štapom. Gavre Đaković otškrinu malo šešir i vidje Paneka kako se odmah uputio jednoj gomili radnika, počimajući da ih psuje.
I on ljutito, ne pazeći gdje ga hvata, ne mareći za stenjanje ni za odupiranje gospodina Paneka, više vukući nego noseći, uvede ga u drugu sobu, praćen Irenom sa svijećom u ruci koja je drhtala i tresla se kao u
ocrnjena i mjestimice se crvenila gdje je spala boja, razgarao i pištao sirov panj, Gavre Đaković dao se skloniti od Paneka da igraju karte.
I jednom prilikom, Gavre Đaković uhvatio ga je da vara. Ali to Paneka nije smelo. On tek samo što se zavali na stolicu, zažmiri malo i stade da se smije gromkim smijehom da se potresala