Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA
Večnost, vrhovni smisao i sve pretpostavke o beskonačnom on odbacuje, ili ih, u nekim slučajevima, parodira... Svet je to što je, neposredna čulna predstava; golo postojanje jedno je od najvećih čuda, pa je izlišno tražiti
Teško je tačno reći kada i koga parodira; najčešće je to ironično oponašanje ustaljenih postupaka i smešnih izražajnih navika.
Radović ne parodira toliko određene pisce, koliko ton, sadržaj, svojstva nekih žanrova. Burleska se rađa iz ironičnog ponavljanja davno
dečji pesnik parodira u drugom pravcu; cilj mu je drugi. Dečja pesma dodaje neophodno zrnce soli kakvom preteranom zanosu popravlja nerazumno
Model koji se parodira — određen i jasan — retko se prepoznaje. U pesmi o lavu koji je hteo da pojede nogu usnulom putniku, pa u tom pokušaju
Ciklus Westen parodija je feljtonističkih i filmskih interpretacija života na Divljem zapadu dok Kapetan Džon Pitlfoks parodira gusarske romane.
Moglo bi se, međutim, reći da Radović parodira sam čin stvaranja, držeći se ironično i prema građi, i prema njenom transponovanju, i prema samoj veštini — po definiciji
Osim kad parodira kakvu osobenost, u njegovom pričanju nema akrobatike, nema kićenja ni naslađivanja. Književna izveštenost ne obećava mu