Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Kraj vatre jedna ponjavica i malo sena — to je bila postelja vodeničareva. Kraj mučnjaka stojao je čovek, sav beo od paspalja. Stanko ga poznade i priđe mu. — Dobar veče, čiča Devo! — Bog te čuo! Ime mu Gligorije.
Ćosić, Dobrica - KORENI
Otac Luka, perčin i obrve uvek mu behu belji od paspalja, toga jutra donese punu torbu ribe. „Srećno ti muško, Aćime! Žensko je dobro samo ako je stoka.