Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU
hteo ćir-Đorđu prebaciti što nije kafa od kafe, nego od ječma; a ćir Đorđe bi mu tada, opet u šali, obično odgovorio: »Pceto-le, pceto!
prebaciti što nije kafa od kafe, nego od ječma; a ćir Đorđe bi mu tada, opet u šali, obično odgovorio: »Pceto-le, pceto!
nisam ništa ružno... — Ama nije čovek mislio... — umiruju ga svi. — Kako, džanum, da neje ružno, kada, pceto-le, pceto, oporočava vlas’. E-li sam ja sag vlas? — pita ćir Đorđe ozbiljno. — Ama jesi, kako da nisi!
nisam ništa ružno... — Ama nije čovek mislio... — umiruju ga svi. — Kako, džanum, da neje ružno, kada, pceto-le, pceto, oporočava vlas’. E-li sam ja sag vlas? — pita ćir Đorđe ozbiljno. — Ama jesi, kako da nisi! — umiruju ga svi.
« — O, kirije imon! — Pa sag ja da gu pustim da gu jabandžija ufati u igru, pa da se vrti s nju kako pceto kad se vrti po-za svoj rep pa iska da ga ufati!
Evo jednog fragmenta iz dvadeset prve glave: — Što reče pceto nijedno?! Zar on pa da oporočava vlas’?! Eli sum ja vlas’, eli nesum vlas’? — grmi ćir Đorđe.