Upotreba reči peju u književnim delima


Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

To Fočić veruje i okneži Peju, koji je kod moga oca bio buljubaša, i kome smo mi kumovali. Međutim Valjevci izmole od Fočića i telo moga oca neki

Karađorđe uze Jakova, Janka Katića, kneza Simu, našeg novog kneza Peju, zeta Živka Dabića, Milana, od šabačke nahije Spuža Ostoju i Ćurčiju s njinim momcima, jerbo je od šabačke nahije

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Garčula je Peju udario bičem po vratu. A Peja je tek onda potegao iz štuca. Tek onda, tek onda! A kad joj Pavle reče da će Temišvar

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

Ele, bjehu oba oženjeni kad je to bilo i imahu djece, a taman te godine našlo se Radoju muško dijete a Peju se rodi djevojka... Peju milo bi sprijateljiti se s takijem čovjekom, pa vjeri Stanu za sina Radojeva“.

oba oženjeni kad je to bilo i imahu djece, a taman te godine našlo se Radoju muško dijete a Peju se rodi djevojka... Peju milo bi sprijateljiti se s takijem čovjekom, pa vjeri Stanu za sina Radojeva“. „Pa je li živ sin Radojev?

„Pokojnome Radoju nađe se đetić, a Peju đevojka, nekako iste godine, te ih vjeriše u kolijevci! „Pa lijepo!“ reče Vladika.

Jednom mali Stanin zapita mater: „A mamo, šta mi je bio pokojni Janko?“ „Ništa, dušo!... Bijaše mio đedu ti Peju, a ne bješe nam rod.“ „A bješe li Njeguš?“ „Ne — no čojak iz svijeta!“ odgovori Stana, pa nasloni glavu na ruku.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti