Upotreba reči pejzaža u književnim delima


Afrika

Zatim njena lepota je kao i lepota sveg afričkog pejzaža: u svetlosti, tišini, prostranstvu, u veličanstvenosti, bez ikakvih čudnih detalja, bez ijedne živopisnosti.

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

su se upravo spremali da zaborave ovaj kratki letnji prizor: starce na niskom kamenom zidu usred dosadnog i prašnjavog pejzaža?

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

Međutim, njegova divna sposobnost slikanja ruskog pejzaža, izvorni doživljaj prirode, ljubav prema životinjama —jeste ono zbog čega volimo ovog vrsnog liričara, osećajući ga i kao

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

On je voleo Šumadiju u kojoj je detinjstvo proveo, osećao lepotu, snagu i vedrinu njenog pejzaža, a gotovo sve njegove pripovetke dešavaju se u njoj.

život u mladoj prestonici, grozničavu borbu u jednom još neorganizovanom društvu, lepe i žive opise beogradskog pejzaža. Pored toga tu ima dobrih psiholoških opažanja, sposobnosti da se daju analize složenih pojava moderne duše.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

oči, dok se slika lica ukazivala rasplinuta i zamućena, a pojedinosti fizionomije zamagljeno daleke, kao udaljene tačke pejzaža.

Još i sad ljuljuškam u sebi idiličnu naivnost tog pejzaža. Često su nam takve naivne slikarije krajolika, pa i one najgrublje i najnevještije, inicijacija u doživljavanje onih

mog mjesta i djetinjstva provedena u njemu lebdjela mi je uokvirena nestvarnošću, poput onog minijaturnog pastelnog pejzaža na poklopcu staroga klavira.

Mjerilo za bijede svakidašnjice u našim rukama naočigled raste. Blistavilo pejzaža postaje protuteža tamnim unutrašnjim motanjima, smirena dubina perspektive naknada za doživljeno nečovještvo.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

ljubopitljivosti uhodeći Tomču, izađe iz kuće, on nam daje hladan i jezovit, ali i jedan od najlepših Stankovićevih pejzaža: „Napolju svuda duboka, mrtva noć. Iz čaršije, sa česme pada voda.

Halucinantno povezane, pojedinosti iz pejzaža slivaju se zatim u fantazmagorično kretanje, sa slikom istih onih seljaka što poređani uz kućni zid jednako kleče ili

Oni imaju i dosta sličnih, u izvesnim detaljima čak istih pejzaža. U Nečistoj krvi, kako je već pominjano, takvi se pejzaži počinju javljati od H glave, kada se junakinji saopštava očeva

Štaviše, pejzaž kojim pisac okružuje likove pokatkad toliko utiče na njihovo ponašanje da ga bez „uračunavanja” prirode pejzaža ne možemo valjano razumeti.

Kao što ćemo pokušati da pokažemo, ima trenutaka kada Crnjanski nastoji da likove ne odvoji od prirode (pejzaža) čak i kad se nalaze u sobnome prostoru.

Njih samosvest o tragičnome položaju vraća u okrilje pejzaža. Da bi se pokazalo kojim sredstvima Crnjanski to postiže, preduzećemo kasnije nešto opsežniju analizu.

Zatim, već od prve rečenice Crnjanski razvija jedan veoma zanimljiv opis pejzaža: to je dinamičan opis koji je potpuno saobražen s buđenjem usnule svesti.

Dobija se čudesna slika, koju nije lako obrazlagati: Vuk Isakovič izlazi iz pejzaža kad i iz sna, i vraća se u pejzaž kad i u san.

339 S ove je strane - iz komešanja pejzaža u Isakovičevom polusnu - čitalac i uveden u roman. I tu su, iz donjih slojeva junakove svesti, potekle zaumne,

Lako se, uostalom, zapaža da u opisu Miloša Crnjanskog vidno mesto dobijaju promene i prelazi u osvetljenju pejzaža. Svetlosti koje se pojavljuju i zamiru na nebu, na vodi, i uopšte u predelu, retko kad promaknu njegovim likovima.

354 I pesnik Stražilova takođe, usred apeninskog pejzaža, sluti svoju smrt: priviđa mu se „most što vodi, nad vidikom, u tešku tamu Fruškog brda”, to jest u tamu groba

isti kontrasti između svetla i tame; isti odrazi, prevrnute slike u vodi i zlokobne senke; i iste, na kraju, slike pejzaža, sve u pokretu, lake i providne, ali i proniknute slutnjom smrti.

Miljković, Branko - PESME

liče na ove ovde zbog ljudi koji bez čela i imena prolaze ulicom zbog anonimnih reči trgova budim je zbog manufakturnih pejzaža javnih parkova budim je zbog ove naše planete koja će možda biti mina u raskrvavljenom nebu zbog osmeha u kamenu

i dva su jedan kad padne poslednja noć za one koji su se utopili u vodama večitog sna kao što umre sunce udnu dalekih pejzaža zakopano za one čije su reči nikle iz zemlje ko lek i buna neka pognu glave daleki suncokreti JUGOSLAVIJA Evo kako je

Petrović, Rastko - AFRIKA

Zatim njena lepota je kao i lepota sveg afričkog pejzaža: u svetlosti, tišini, prostranstvu, u veličanstvenosti, bez ikakvih čudnih detalja, bez ijedne živopisnosti.

Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti

On je dao pesme seoskih pejzaža, u kojima preovlađuju tamni, sutonski, poznojesenski i zimski tonovi. Imao je osećanja za čari dalekog i tuđeg,

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti