Upotreba reči pelena u književnim delima


Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

— Zar njemu?!... — viknu Živan i skoči. — 3ar onom dronji što je zabaglao čibučić čim je ispao iz pelena? More, kume, ti nemaš pameti! — Kume! — viknu i Purko i skoči. — U pamet se ti, more, ja sam kmet! — I ja sam kmet!

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

Slično opasivanju jeste i povijanje u posebnu vrstu „pelena“ koje imaju apotropajsku snagu: bilo zbog načina izrade, materijala od kojeg su napravljene, bilo zbog boje ili zbog

ostavljati bebine pelene posle zalaska sunca, po mraku, ili kada duva vetar, budući da bi tada babice mogle preko ovih pelena nauditi i samom detetu koje je u njima bilo povijeno.

, isto, s. 211. ¹¹⁰ Vukanović, T., Srbi na Kosovu, II, s. 211; varijantu ovog obrednog tkanja vunenih pelena zabeležio je i B. Nušić, Kosovo, isto, s. 125. ¹¹¹ Petrović, P. Ž., isto, s. 323. ¹¹² Vukanović, T., isto, s.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

— tupoumno se inati djevojka. — Zar on čizme na noge, novu kabanicu, a njegov sinčić ni pelena nema. Džaba vam ga, neću njegovog djeteta, pa bog! — Pa što ga ne tužiš? — Tužite ga vi. Eto vam djeteta pa tužite.

Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME

znadem, moje belo lice, Da će tebe star vojno ljubiti, Ja bi išla u goru zelenu, Sav bi pelen po gori pobrala, Iz pelena b’ vodu izvijala, Te bi tebe, lice, umivala, Kad star ljubi, neka mu je gorko.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Na prvog, što na po puta osta, Vila ruže davno uvenule, Po grobu mu pelena je dosta, — Drugog brata po grobu prosule Neven-seme višnjeg duha ruke, Zlatni neven večno na njem’ traje, — Tamo

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

, 368); gušobolje (nakaditi zavoj, ŽSS, 277); bolesti »srca« = stomaka (tej od s., pelena, kadulje, sleza, GZM, 20, 1908, 347); uvobolje (parenje v., SEZ, 13, 344; GZM, 4, 164); čmička na oku (sok od zelene v.

Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA

DAROVI OD PRIRODE (Odlomak) MITA POPOVIĆ (ČIKA MITA) Ognjevito sunce Veselo je sjalo Kraj pelena cveće Mirom mirisalo; Zeleno je bilo U gorama granje, Orilo se slavno Slavujsko pevanje Laki povetarac Kup'o se u

Od pelena gorka Dobio sam jada, Od zeleni grana Dobio sam nada, Cveće mi je dalo Nežna osećaja, Mirni povetarac Suza – uzd

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti