Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE
Gajle ič da nemaš. Samo nema takec-vakec: ja toj, ja glava nemaš“... Odi, bre stari pes!... Krajem leta nakon dve godine posle ovoga spuštaše se niz Vardar kroz Demir-Kapiju karavan sa prizrenskim
Dade mu hata za dete i mnogi ćemeri so zlato... Take li je? — Pa, aga... — Ubavo!... Vrati li ti toj stari poturski pes? — Vratio mi je sve. I pare i konja. Sam je došao kod mene da broji pare, a njegov sluga je doneo punu tepsiju baklave.
— „da ne mi je zeme, more Čemeriko, dok ne ti napravim dobro“! — A, take!... Ete, take je rekol toj stari pes!... Toj pogani potur i torbeš!... Takec!... Nastade tajac i pometnja.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
u oči sipa, U domove zaviruje, po tavani đipa, Ljude za pešč juri, miše pod ognjište, Deca oko oca i matere vrište. Pes ne dira mačku, maca mišu gladi, Iz serca im zvjerstvo ljuta zima vadi.