Upotreba reči pesnikova u književnim delima


Maksimović, Desanka - TRAŽIM POMILOVANJE

njenu, kad pod radoznalosti padne lupu, kad svačije mašte vetrenjače u pogon krenu da pronađu gde se i zbog koga prva pesnikova tuga zače; za takozvane pesničke grehe kad ih na arhangelske stave vage licemeri na okupu.

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

(Pavle Popović) u domu planinarskog društva, na Avali, kad se o tome pričalo, rekao, smejući se: „Pa nije ni mati pesnikova u redu, izgleda. On je to sam rekao!

Petković, Vladislav Dis - PESME

smelo ide u predele svojih snova, I razgleda doživljaje i izmišlja, sreću stvara, I moja se mis'o budi, al' k'o mis'o pesnikova.

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

Pri tome nije lako reći gde prestaju posledice upotrebljenog postupka i počinje pesnikova nemoć da uspostavi novi, čisto pesnički poredak.

i pesme što kroz dušu otiču do davnih predaka (do seni umrlih što ih voda čuva) – sve te slike čudesno je okupila pesnikova uobrazilja prema njihovoj simboličkoj srodnosti. Rastko Petrović se, uostalom, još jednom 1921.

A, u stvari, to je jedna šagalovski naivno stilizovana slovenska izba, u kojoj su se kazivale narodne legende. Pesnikova duša je u simfori51 dobila osobine zbiljske izbe, gde se do u kasne sate čudne priče pričaju (u pesmi je jedna takva

Prema tome, balkanizam kao vid književnoga programa nije proizvoljna pesnikova tvorevina, nego je ponikla na srodnome duhovnom tlu kao evrazijstvo, i u najmanju ruku njegov ogranak.

Takvo poetsko pozorje zamislivo je, dakako, i opravdano, ali to može biti samo pesnikova konstrukcija/ilustracija paraboličkoga reda.

Ovde je dat prvi, najbliži i možda najpovršniji niz jezičkih slika u kojima pesnikova u suštini metaforička tvorevina rezonira, ali pošto je ovaj niz slika proizvod i deo osnovnoga jezgra metaforičkih

Mi, u najmanju ruku, osećamo da je pesnikova vizija neposredno prijemljiva na osnovu primarnih jezičkih uzoraka modelovanja i razumevanja koji su pohranjeni u našoj

Sporedno nebo, kao i tolike druge sintagme ovakvoga reda, jeste pesnikova jezička inovacija, konstrukcija (a takvoga su reda i cele Popine pesme, celi ciklusi i čak cele knjige), ali je to

osećajnu i misaonu stranu poezije, ona ustaljena praksa da se razgovor o pesmi najradije započne razgraničenjem da li je pesnikova inspiracija emocionalne ili intelektualne prirode.

na tekstovima predratnoga „modernizma“ proveren ukus, nego da je u pitanju bitno drugačiji sistem izražajnih sredstava; pesnikova je poruka podrazumevala sasvim novi jezik, pa je početna i odlučna razlika data u mogućnosti/nemogućnosti čitanja.

Slučajan zato što su ga nametale okolnosti: značajnija pesnikova godišnjica i spremnost kulturne ustanove da finansira štampanje zbornika.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

Nešto kao obetovana, ne i stvarna zemlja. I samo je pesnikova ruka svemu tome mogla pridružiti, samo je ona mogla sa svim tim saobraziti onu već poznatu nam sliku glavnog junaka

Verovatno je, kao i u tolikim drugim slučajevima, i ovde sama pesnikova imaginacija našla puta i načina da se takav kontakt dovede u samu žižu čitaočeve pažnje.

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

»Starmali« 1885. TINA JAKŠIĆKA Ode i ti s ovog sveta U žilišta, duši nova, Udovice našeg Đure, Verna ljubo pesnikova. Što je Đura Srpstvu davô To je bilo sa litica Na kojima ti mu beše Jedinica pratilica.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

za pesnika nema no što se desilo njima: ostali su bez svoga jezika, bez glavnoga, zapravo bez jedinoga instrumenta pesnikova. Mnogi od njih su zato odista letači podsečenih krila. Od početka, bili su osuđeni na smrt.

A izdao ga Vuk Stef. Karadžić. Beč 1833, 85—6. A evo kakvom ocenom pesnikova položaja u savremenoj srpskoj književnosti, i kakvom ocenom njegova talenta završava Vuk svoj Predgovor gornjoj knjizi:

poslednjih pesama pala je trenutna tama Mrkaljeve svesti.” — Da je Sako hipokoristikon pesnikova imena ljubazno me je obavestio dr V. Nedić; Vuk je to zabeležio u svome Rječniku već 1818. god STARAC (str. 165).

Bgd 1854, 249—50, zatim u zbirci Banater Liederbuch, Temišvar 1863, 8, kao i po mnogobrojnim lirama, redovno bez imena pesnikova. Doživela je i tri imitacije. Tako je Miloš Popović-Frulica štampao u Peštansko-budimskom skoroteči od 2.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Pristupi im jedan građanin. On se učtivo raspita za onu plavu knjižicu što je virila ispod pazuha pesnikova. Lice mu se razvedri kada saznade da su to patriotske pesme i on je bio velik rodoljub, pa zato dade oduška tom svom

Šantić, Aleksa - PESME

16 Reci meni, moja draga, Zar ti nisi slika snova, Kakvu leti, u dan vreo, Stvara mašta pesnikova? No ne, take usne, taki Sjaj čarobni oka tvoga, Tako slatko dete nije Delo žara pesničkoga.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti