Matavulj, Simo - USKOK
Dokle se smijeh orio, Krcun šaptaše Janku: — Jest bestija, ali je svakome mio, jer je djetinje duše! Petrovići, osobito gospodin Savo, rado se s njim šale. Vladika najradije s njim zbori, ali nasamo.
Jedino što svi Petrovići mogahu zavidjeti Tomu Markovu bješe krasno muško dijete od tri godine, koga zvahu Rade. Janko nikada do tada ne vide
Onda otidoše na ručak s vladikom u trpezariju: Petrovići, serdari, vojvode, knezovi, barjaktari, svećenici i Janko, svega njih dvadeset i devet.