Upotreba reči pevaše u književnim delima


Dučić, Jovan - PESME

su strašne reči nerečene, Samo tvoje oči, mirne kao tmina, One su gledale i slušale mene; Moj bol na tvom uhu pevaše tišina. Kakva himna srca, ta reč nerečena! Ta reč što ne pozna bespuća ni bludnje!

Radičević, Branko - PESME

(6) No sada samo, brate dragi, čuj. Ja evovde staja, kao sada, Na ovoj grani pevaše slavuj — Tako slatko, tako blizu pre nikada. Ja sluša pun umilja. — Al' čuj Od lagani ka meni odzada.

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

Niz polje idu, babo, sejmeni, Sejmensku pesmu, babo, pevaše, Hajdučku glavu, babo, nošaše! — Ha-ha-ha! ... — ču se besno groktanje i zatim pucanj puške. — Unutra!

I tako klateći se, nihajući se čas napred, čas nazad, ti — ili pevaše ili plakaše... Ko će to da zna? V Beše početak zime kad na glas teške bolesti moje stare majke opet dođoh.

I zaista to beše Stojan koji, udaljen, idući valjda kući, pevaše onu istu pesmu: Vetar duše, vetar duše, al’ — katmer miriše; Dragi dragoj, dragi dragoj sitnu knjigu piše!

Međutim, pesma jednako brujaše. Stojan pevaše tako i izrazito i tužno kao nikad dotle. Njegov jasan glas treperaše i grotaše, uz noseći se u obasjane, bleštave

Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE

STANIJA: Kuku, ponoć će i biti, kad se tako čini. Ja ti kažem, kjerko, obrnuo se svet naopako. Sad vreme dojde što pevaše ljudi za zemlju Inđiju: kadno zemlja ispuca od suše, u nju živi popadaše ljudi, i Bog pusti tešku bolezanju, te pomori i

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

Služba već početa, te oni i ne odmoriše decu, nego ih uvedoše u crkvu i narediše u jednom kraju. Za pevnicom pevaše mesni učitelj, a oko vega stajahu i odgovarahu na jektenija desetina odraslijih đaka.

Sveti Sava - SABRANA DELA

(Ps. 14, 4) Zatim i mnogi narodi dođoše pokloniti se njemu, i sa velikom počašću darivati pojanje. Pevaše prvo Grci, potom Iverci, zatim Rusi, za Rusima Bugari, potom, opet, mi, njegovo stado sakupljeno.

Ilić, Vojislav J. - PESME

I tako, u noći kasne, On pesme pevaše ove, uz udar santure glasne. Kada sam prošloga leta za toplu Afriku išô I uzgred Kordovu, Kadiks i pribrežja

Nekad je na ovo mesto po stazi, zarasloj davno, S krčagom na ramenu slazila pastirka mlada; I pastir pevaše pesme u veče, tiho i tavno, Goneći vesela stada. Tu sam nekada i ja zamišljen slazio često U majske večeri jasne.

Štaviše, zbunjen je bio, I ovu zabunu svoju od nje je pažljivo krio, Da ne primeti samo. A ona, u raku zoru, Pevaše, kô nikad dotle, radeći po svome dvoru. I to ga bolelo zdravo. Hajd što je pevala, tešto!

Stanković, Borisav - TAŠANA

SAROŠ Ne pevam ja po porudžbini, po ćefu vašem. REŠID BEG (uvređen): Pa, Saroše, pevaše ti po ćefu Tašanina muža, u hrišćanskim kućama. Tamo ti bilo milije, nego li kod nas, i u našoj veri.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti