Upotreba reči pećine u književnim delima


Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Da ga šale nije bilo u svoj Hercegovini. Jednom prođe pored neke pećine, kad čuje gde nešto u pećini peva: »Kad bi znao Bogdan (tako mu beše ime) da načini glogovu policu i udljikov zaponac,

VUJINA PROSIDBA Jaki bog beše dao nekad Petnjici dosta lepih stvari... Beše joj dao ono lepo Osoje i pećine, pa onog dobrog popa Miću, pa popu Mići vrednu i pametnu pošu Maru i kuću pod samim Osojem — punu svačega, pa pred

Dučić, Jovan - PESME

Obarao ih je u gomilama niz strmeni; naterivao u vodu gde ih je davio; zatvarao u pećine gde ih je zaziđivao; i padao je premoren, licem zemlji, krvavih ruka, i sa istupljenim oružjem.

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

kojih nestaje u ponorima da se posle nekoliko kilometara opet pojave iz pećina, zatim suve prostrane i razgranate pećine, bezdane i surdupine, intermitentni izvori koje zovu potajnicama, itd.

Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše

Jureći tako, čiča Brko stiže do one velike pećine u koju se sakrio medvjed Kruškotres Kukuruzović. — Aha, ovdje su se sakrila ona dvojica!

Čiča Brko visoko podiže toljagu, tako visoko da bi sigurno dohvatio do zvijezda samo da mu nije smetao kameni svod pećine. — Predajte se lopovi! — dreknu on, pa iz sve snage raspali toljagom po medvjedu.

i prope se na zadnje noge, a prestravljeni Brko spusti srce u pete da bolje može potrčati, pa se stušti prema izlazu iz pećine. Za njim pojuri i Kruškotres urlajući: — Čekaj da ti ja izmjerim jaku za vratom! Stani da ti dam šareni torbak!

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

malo tog kamenja iz tame, pokajaćeš se — uzmeš li ga više, opet ćeš se pokajati, pa taj čovek uze malo, a kada iziđe iz pećine viđe da u rukama drži drago kamenje i pokaja se što nije uzeo još!

Matavulj, Simo - USKOK

Kad bi osjetio ranu, odmarao bi se pod lisnatijem drvetima, ili ukraj izvora; za njekoliko nedjelja ne bješe pećine u koju ne zaviri, ni vrtače koju ne obiđe; u potonje, kad se bolje naviknu na vratolomno pentranje, najradije se penjaše

Radičević, Branko - PESME

“ Neka pljuska, neka vode, Neka groma i vetrine, Gora ima krasne zgode, Ima stene i pećine, Tu ću, mila, da se skrijem, Pa oluji da se smijem.

„I teško, veli, mojoj jadnoj duši Iz njega šta sam ja uradio? — Iz pećine je tigra on izišô Jedanput sretno, oće l' drugi put? Ah teško, teško mojoj jadnoj duši.

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

Najposlije se riješi da nanovo ide za ženu svoju. Kad dođe blizu one pećine, uluči priliku kad Baš-Čelik bude otišao, pa ženu opet povede sa sobom da bježe.

Miloš i Divonja putujući kroz šumu dođu do jedne pećine i namisle da se tu stane. Miloš se i opet hranio iz Divonjina roga, a Divonja je išao svaki dan na pašu.

Kad on sišao dolje, al' tu, moj brate, sve same neke pećine. On ti sad ugodi kroz te pećine, pa goni, pa goni, bome dođe ti on na jedno lijepo polje, a dugačko ti je i široko,

Kad on sišao dolje, al' tu, moj brate, sve same neke pećine. On ti sad ugodi kroz te pećine, pa goni, pa goni, bome dođe ti on na jedno lijepo polje, a dugačko ti je i široko, jedini moj bogo, ne možeš ga očima

Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

- Lupne trupac trỳpčićem u tavansku gredicu. Svirnu vrata sipljivo: mračna špila - pećina. Iz pećine s lỳčićem Zubobolja prozubi krezavo i škripljivo, kao zub da skrunjuje: Gušoboljo sestrice, ispljuvaljku ispljuni, te

Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka

Sa svećom po noći krstarim kroz svoje korenje, kome li će tamo u daljini, na izlazu pećine jutro moje krvi da svane i kada, i na kome jeziku?

Tu kroz crni orah balkanske lobanje prolaze braća kao senke pod epitrahiljem i kosmopoliti, idu kroz pećine gde se batrga čovečija ribica, dodiruju iznutra slepoočne žile vrele kao konjske sapi i čuju desno šta kuju Bugari

Petrović, Mihailo Alas - ROMAN JEGULJE

Na većini ostrva nalaze se pećine sa vanredno lepim stalaktitima i cisternama u kojima stanovnici skupljaju vodu za piće, jer na ostrvima nema ni reka,

Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC

Kome zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovjestvom. Ja se sjećam što si reći htio. Tragovi su mnogi do pećine — za gorske se goste ne pripravlja!

Penjâ sam se na sveštenu goru sa koje je strašno predskazanje svoje sudbe Jerusalim čuo. Razgledâ sam i sve tri pećine: đe se sunce hristjanstvu rodilo, đe je nebo jasli osveštalo, đe su cari nebesnom mladencu pohitali s darom poklonit

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

Najvoliju žderati ljude, a osobito onakove koji su ikada drenjine zobali. — Džigande izilaze iz svoje pećine, hodaju po gori i njuše trag ljudski. Nos im je tako oštar da mogu trag čak i od tri dana nanjušiti...

Tako će tkati uvijek, dok nestane rđavih ljudi. A kada budu svi ljudi dobri, onda će i kraljica izići iz pećine i vladati svojim dobrim narodom, a zlatno platno koje otka, prostrijeće po svojoj zemlji kuda njen narod bude išao.

(Uši) 29 — Dva niza bisera pozobaše sav rod iz sela? (Zubi) 30 — Dva puta do neba sižu? (Oči) 31 — Dve vile iz pećine vire? (Oči) 32 — Dvije grede pune bijelih golubova? (Zubi) 33 — Živa zemlja mrtvom gospodari?

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

Kad dijete naraste poveliko, ono navali da ide iz pećine u svijet. Međed ga stane od toga odvraćati govoreći mu da je on još mlad i nejak, a u svijetu ima zlijeh zvjerova koji

Zapitaju ga: „Hoćeš li nas pustiti u kuću?” On im odgovori da hoće. Ali na vrata od pećine bijaše privaljena velika ploča, koju sto ljudi ne bi moglo pomaći.

Kad đak to vidi, dosjeti se i svome jadu, ali uteći iz pećine nije mogao nikako. Pošto se pop ispeče, zove divljan đaka da s njim jede, a đak jadni ne šćene, već mu odgovori da nije

” Kad ujutru svane, napiplje divljan vrata od | pećine i videći da su zatvorena počne po pećini brbati tamo amo da đaka uhvati, ali ga ne mogne naći nikako, jer je imao u

Divljan već vidi da mu od mnoge stoke ne može ništa, pa pođe na vrata od pećine, otvori jedan kraj od vrata i počne stoku vabiti da jedno po jedno izbaca.

” Stric pristane na to, pa iziđe pred pećinu i stane baukati: „Bau! bau! bau!” A sinovac mu odgovori iz pećine: „Ne bojim ti se ja baukanja; ti si, striko.

Najposlije se riješi da na novo ide za ženu svoju. Kad dođe blizu one pećine, uluči priliku kad Baš-Čelik bude otišao, pa ženu opet povede sa sobom da bježe.

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

Pija sam puno, opija se svaki dan. Zapalija sam komšiji sino i zaklâ mu dva vola. Jopet sam ubija čovika iz jedne pećine povr sela. Pa više nisam zla činija za dvi godine, ali sam jopet ubija vratra...

Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE

»Kakvo je ovo čudo?« Dečak-kapljica raširi oči, zadivljen. Zidovi pećine blistali su od raznobojnih kristala, treperili, kao da je duga pod zemlju zašla. Dečak oslušnu.

Dečak oslušnu. Činilo mu se da čuje nekakve tihe glasove, a onda vide kako iz dubine pećine izlazi gomila razdraganih patuljaka, okružuje ga i počinje da igra. — Hop, hop, cup, cup!

Vatra mi je u stomaku ugašena, ali glas se budi! — Troglavac otvori troja usta kao tri pećine, a dečak potrča iz sve snage.

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

Vekova tavnih to su tragovi, Te crne bore, mračne pećine; A kamen ovaj, k'o piramida Što se iz praha diže u nebo, Kostiju kršnih to je gomila Što su u borbi protiv

sjaj sunca, čar zelenog krša, Dole iz krila sumorne divljine Otrgnut Timok bruji, i iskače Iz crne, hladne, memljive pećine. „Hajd'mo - ja rekoh - „Timokovom vrelu! Eno okomka kraj obale ove!

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

Najposlije se riješi da nanovo ide za ženu svoju. Kad dođe blizu one pećine, uluči priliku kad Baš-Čelik bude otišao, pa ženu opet povede sa sobom da bježe.

Kad on sišao dole, al’ tu, moj brate, sve same neke pećine. On ti sad ugodi kroz te pećine, pa goni, pa goni, bome dođe ti on na jedno lijepo polje, a dugačko ti je i široko,

Kad on sišao dole, al’ tu, moj brate, sve same neke pećine. On ti sad ugodi kroz te pećine, pa goni, pa goni, bome dođe ti on na jedno lijepo polje, a dugačko ti je i široko, jedini moj bogo, ne možeš ga očima

Dođosmo pred jednu pećinu na kojoj bijahu vrata. On izvadi knjigu iz džepa i počne čitati, dok se vrata od pećine otvoriše. Zavika derviš: „Daj harare!

Zavika derviš: „Daj harare!“ Ja uzmem harare, te četrdeset i osam harara nasusmo para, a derviš još iz pećine uzme jedno malo ogledalo. Natovarismo sve harare na konje i otolen se krenemo dalje.

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

što ga izdubila plaha planinska reka, visoko iznad njena korita u krečnjačkoj litici bile nekad ogromne, nepristupačne pećine. Tu je u njima za teških dana, ne zna se kad upravo, sagrađena čudna crkva i još čudniji konaci za kaluđere.

Te su prostorije na dva poda i sa uzdužnim tremovima: radi njih je stena, koja sve pećine zatvara, isprobijana za onolike prozore kolike su obično arnautske puškarnice.

— grmnuo stari prota kao da su gromovi toga trenutka udarili kroz crkvene pećine. — Jesam, proto, i ne muči me više radi zakona našega, crkava i manastira!...

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Sva drevesa i kamenje I zelene trave, Sve dubrave i sve stene I pećine stare, Svi vi meni pomozite Ovde tugovati, I do željne smrti moje Sa mnom drugovati.

Bojić, Milutin - PESME

Mirisi nas guše, no cilju smo bliže. S tajanstvenog brda poklopac se diže, U dnu pećine se blista natpis: Umor. XIII I srešćemo se opet jedne zime U maglen suton pun uvelih nada, Ti nećeš biti ni

Jakšić, Đura - PESME

Vekova tavnih to su tragovi — Te crne bore, mračne pećine; A kamen ovaj, kô piramida Što se iz praha diže u nebo, Kostiju kršnih to je gomila, Što su u borbi protiv dušmana

Ćipiko, Ivo - Pauci

Trebalo bi breme luča. — Mašo! — viknu iznebuha, iz svega glasa, a jeka iz pećine odvrati bistro i glasno: „Mašo” — Zovni i ti! —Rade! — povika Maša, a jeka odgovori.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Jedan obesni deran među njima setio se zgodne ujdurme. Razlupali su oko pećine ptičija jaja, pokidali ptićima glave i njihova majušna tela zatrpali lišćem.

koji se katkad čuje iz dubine grotla i otuda, ponekad, ona bela pena što pliva na površini vode Belog potoka koji iz pećine izvire. Ta pena, pričaju sebri, kaplje iz ralja besnog drekala.

vodi od manastira za Dilj, da je on ugledao neke tri ljudske prilike kako se muvaju, usred bela dana, oko grotla Bele pećine, i posle lože vatru na samom Vilinskom gumnu. Gledao ih je iz daljine, sa Žarića kose, i nije prepoznao nijednog od njih.

Uto Dorotej reče kako je video čopor divljih svinja na dvatri strelometa desno od Bele pećine. Riškaju po cerovom zabranu, kaže, i traže žir.

Kuda je odjahao? Nikanor Opet sam pod svodovima Mitrovačke pećine. Pobegao sam ovde od gneva Makarijevog. Osamio sam se ne bih li čuo odgovor na jedno jedino pitanje: Kako čovek može

Zaključio sam da se ono uglavnom kreće istim stazama. Dockan ujutro odlazi iz brloga u česti iznad Bele pećine na žirište u cerovu šumu. Najpre sam dobro razmislio šta da radim.

Kako da ga zaštitim? Naći ću najnežniji kreč, napraviću malter i omalterisaću zidove svoje pećine. Već vidim taj zid kako trepucka, hiljade i hiljade sunčevih jezičaka palacaju u mekani mrak naše jazbine, dok napolju

Njima je sve odveć nedovoljno da bi se izležavali po ovom gadnom vremenu. Matiji je zid pećine ružan, neće da ga gleda onako rogobatnog, omalterisao ga je, glatko, fino, najbolji kreč je ispekao, čak s Morave je u

Kudro reče da su ga našli šćućurenog u nekoj mračnoj pukotini u zidu pećine, tako da ga u prvi mah nisu primetili. Nije hteo da pođe s njima.

Vidim svaki kutak Saborišta. Na čistini kraj grotla Bele pećine Dimitrije čuva ovce i krave. Otkako su sebri i meropsi iz svih okolnih sela nagrnuli na Saborište tražeći leka od

Ilić, Vojislav J. - PESME

1886. ELEGIJA Pod senkom drevnih šuma potoci tiho streme. Orošen ljube cvet, I gusto gorsko granje pećine čuva neme, Čarobni čuva svet. Tu mutan, mračni pogled sumorno gorom luta, Prošlosti traži sled, Al' sve je tako tužno..

Vi travne, vite staze, I vi pećine gorske, S prohladnim, blagim mirom, I vi obale morske, Čuvajte spomen druga. Ti, Eho, nosi širom, S mirisom i

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Čovek se povukao u pećine i ostavio nam onde dokumenta o tome dobu, crtajući, po zidovima tih svojih skrovišta, mamute i druge životinje ledenoga

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

— Kuda, pobogu, čoveče?! — zapita potpukovnik Petar jednoga komandanta bataljona. — Pronašli su vojnici pećine pored reke Vrbice... Idemo tamo... Najzad stiže naređenje za pokret.

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Duboko u sebi činilo mu se da vidi kako u tami neke pećine, na dnu jezera, na obali mora — blista izgubljeni ključ. Pamtile su ga, zatim, litice na koje se penjao i urvine niz

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

I Pejo zove u borbu za odbranu ljudskog dostojanstva, zove u „planine i krševe ljute“ i u „pećine, kuće zazidane, što su njini stari zazidali od velika straha i zuluma“.

Al’ govori Senjanine Ivo: „Da moj brate, Jure barjaktare, ne znaš đegođ kamene pećine, đe bi mogli vatru naložiti i junački život povratiti?

“ Al’ govori Senjanine Jure: „Ne znam, brate, kamene pećine, već ja znadem tamo u planini nedaleko crkvu Petrovicu; tu možemo vatru naložiti i junački život održati“.

Prvom su se čašom obredili, al’ eto ti od pećine St’jene, al’ eto ti Kovačević-Rama, s njim poredo od St’jene dizdara, svaki vodi po tridest Turaka; na selam ih Osman

Ršumović, Ljubivoje - MA ŠTA MI REČE

lovac Kad Vukola krene da lovi Povede i svoje kerove Ljuta panika hvata Velike i male zverove Sasvim opuste pećine I šuma osiromaši Jer Vukola samo puca A nikako da promaši Kad Vukola ide da lovi On je zaista divljačan Inače je

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

Otvor u pećinu lagano se širio. Svaki čas bi, sad jedan, sad onaj drugi, kleknuo na koljena i povirio unutra. Iz pećine je udarala hladnoća, prijetio zagonetan mrak.

njegovo komandantsko zvanje, Jovanče odjednom prestade da bude običan dječak iz četvrtog osnovne koji se plaši mraka, pećine i drekavca. On je komandant, vođa družine, čitave čete, a takvi se ne smiju ničeg bojati. Hrabro, dakle, naprijed.

Pred njim se otkriše žućkasti zidovi neke dosta prostrane pećine, nešto malo manje od njihovog razreda u školi. — Lazare, ideš li? — zovnu on šapatom.

— Ne boj se, evo mene. Krenuše dalje sve pored zidova pećine. Na jednome mjestu pred njima se u neravnoj stijeni ukaza velika pukotina od vrha do dna podzemne prostorije.

Dečacima se slediše i ukrutiše noge kao one kamene svijeće koje su visile sa stropa pećine. Da im je sad neko priskočio iz tame, mogao ih je slobodno makljati kao dva govečeta, oni se ne bi umjeli ni pomaći s

Gurne zatim jedan odsječen trnov žbun u otvor pećine i tako ga prikrije da ga ni iz blizine niko ne bi mogao primijetiti. Jovanče stigne ubrzo poslije Mačka.

Tamo se zadržao nad jarugom poviše same pećine. Tu je snijeg bio prilično utaban, znači da se dječak poduže zadržao i na nešto se odlučivao, a onda je okrenuo natrag.

Znamo, Jovanče, da si to bio ti. Nemirna tvoja duša povukla te je jednog nedeljnog jutra do tajanstvene pećine, prema mirnoj vodi neispitanog podzemnog jezera. Ipak, nisi dolje sišao, bio si oprezan.

— bunio se dobrodušni Stric. Dva dana kasnije Jovanče i Lazar Mačak dogovoriše se da odu do pećine i obiđu sklonjene stva- ri iz Mačkove „radionice“.

Kad Jovanče smače onaj trn s otvora pećine i uvuče se unutra, Stric samo zinu. — Kad li ste samo iskopali tu rupu, đavo vas odnio?

Potmulo ali sve bliže spolja se čuo prasak pušaka. Neprijatelj je prodirao u Prokin gaj. XVI Uvrnut, fenjer na podu pećine osvjetljava, jednu pored druge, dvije glave: dječju i pseću. I dijete i pseto spavaju.

Vojnik je zijevao i češao se. — Bogme nam ni danas nema izlaska iz pećine! — sneveseli se dječak spuštajući se natrag u jarugu. U pećini nastade zabrinuto savjetovanje.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti