Upotreba reči pećinskog u književnim delima


Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

A kad umjetnost to ne čini, ili ne čini u dovoljnoj mjeri, ona očevidno podbacuje u poređenju s umjetnošću pećinskog čovjeka.

opjevana spontanost i neposrednost umjetnika baš i nije tako neophodna, ili da je možda bila neophodna za umjetnost pećinskog čovjeka.

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

Neću, pa makar išao na glavi. Skočio je kao oparen i kočoperno se isprsio. — Idemo. Lak sam kao zec. Kad se iz pećinskog mraka izvukoše napolje, pred njima sinu blještavo zelen Gaj, čist i veseo kao da je toga trenutka stvoren i stavljen pod

Noge su mi se podsjekle. Ošamućen od straha i trke, poljar se spuza na turu u jarugu, a kad Jovanče izvuče žbun iz pećinskog otvora, starac poviri unutra i reče s olakšanjem: — Eh, sveta Mačkova Pećina! Dobro ste joj ime dali.

Duboko u klancu ispod njih srebrno je bljeskao potok, uokviren u zelenilo. Poslije onoga pećinskog mraka i tjeskobe, čitav taj obasjani predio pred njima učini se dječacima kao neki prizor iz kakvog zemaljskog raja.

Započe pipavo i opasno prelaženje od pećinskog izlaza prema onoj šumovitoj kosi. Najzad svi srećno stigoše pod okrilje šume, uključivši tu i kuju, koja se junački

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti