Upotreba reči pečalan u književnim delima


Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Tršavi dječak pribi se još više uza svoga kuma, udarajući mu uz put u noge kao ždrijebe kobili. Dugo je ćutao, pečalan i splašen, pa će ti se istom oglasiti, potiho, da drugi ne bi čuli: — Kume Perajica, hoće li se naši probiti?

Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

PEĆKA PATRIJARŠIJA: DUD SVETOGA SAVE Dud crkvenjak, a i crkva, molitve je i pojanja u lastare uljuljkao. Šum pečalan, tihožalka: bila zvezda vrh oranja, bio vetar - svilu tkao. Zrelo sunce metohijsko po vascelom greje kraju.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

I čovek svaki u njemu dobra napretka ne može imati, nego danaske je zdrav i frišak, a sutra ili počas bolestan i pečalan, trudan i mučan. Danas što steče, a sutra pak izgubi. I da se zatim na brigu, na starost.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti