Upotreba reči pešadijskog u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Uostalom, nek pripazi, pokazaće mu, kako njegovi oficiri pucaju. Kostjurin je bio viknuo jednog, pešadijskog, kapetana, koji se glasno smejao, a stajao, na dva-tri koraka, u grupi, oko stola.

Sremac, Stevan - PROZA

Ostavila ga je kriveći ga da je tirjanin i lola, a on opet njoj prebacivao za nekog pešadijskog narednika, pisara iz divizije, nekog malog vickastog štiglica sa grdnim šiškama ispod francuske kačkete, sa lakovanim

Simović, Ljubomir - ČUDO U ŠARGANU

odgovara opisu Vukosave, koji Skitnica daje u prvoj slici VILOTIJEVIĆ, čovek sa govornice ISLEDNIK MANOJLO, kapetan IV pešadijskog puka „Stevan Nemanja”, Drinska divizija, Prva armija TANASKO, redov u istoj jedinici Događa se

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Kao starešina, ja to ne mogu dozvoliti! — on se isprsi ispred pešadijskog pukovnika, pa se okrete svome četnome komandiru: — Prolazite! U glasu njegovom ogleda se odlučnost.

— Sigurno po mirisu — reče Luka. Čujemo zvuk nekog zvona... Sretosmo jednog pešadijskog potporučnika, koji nam reče da je dat znak da oficiri idu na večeru. On nam pokaza i izlaz.

Srećni su što su ostali živi, a za patnje i muke ne vole da čuju. Slušamo već uveče i trubače iz nekog pešadijskog puka, kako sviraju povečerje. Vojnici rado slušaju ovaj trubni znak, pošto ih podseća na ona stara vremena, u kadru.

Naši su već podišli. Komandant pešadijskog puka traži da artiljerija otvori bržu vatru. Telefoni se povezali i čuje se strahovita larma. — Alo šesta, šesta...

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti