Teodosije - ŽITIJA
stigao u Svetu Goru, svi koji u njoj žive, čuvši za njega da je arhiepiskop po božastvenoj vlasti, od gora pustinje, od peštera i raselina kamenih dolažahu k njemu u manastir Hilandar, noseći radost zajedno sa žalošću, hoteći da ih on blagoslovi,
stene svoje dole ka zmiji reče: „Od Gospoda mojega Icyca dolina ova n stene ove i sa pešterama meni su u deo dati, i peštera u kojoj si se ti ugnezdila da živiš i poda mnom sada pokvarena lukavo prebivaš, moja je.
Jer mesto je van sveta n za svaki podvig prikladno, na stalno umiljenje i plač za bogoljubive poučno. Peštera, pak, prepodobnoga, u kojoj natčovečanski kao anđeo požive, u crkvu božju pretvorena bi, a u njoj grob njegov i svetih
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
sam oči izgubio, ja sam više u carstvo duhovah, iako mi jošt tijelo dušu zadržaje i krije u sebi kako plamen podzemna peštera. Ja sam mnogo obišâ svijeta.
Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA
tu ostanem; no, onde videći da kaluđeri jedu i piju kao i drugi ljudi, i ne čujući da se oko nji[h] gdi na[h]odi kakva peštera ni pustinja, nije ovo mesto za mene, mislio bi[h] u sebi, pak bi[h] se neveseo vratio u Čakovo.
sam se kradom spremio da pođem s jednim igumanom Dečancem u Tursku, čujući od njega da u turskoj zemlji imade planina, peštera i pustinja gdi živ čovek ne dolazi. „Ha, to ti je moje mesto!
Frušku Goru u Sremu, za množestvo manastira i kaluđera, a navlastito uveri me da u Fruškoj Gori ima taki[h] dolina i peštera da se čovek može sakriti u njima da ga nikad niko živ ne nađe; i ne samo da se može posvetiti, nego da može i
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
pejgamber — prorok peke — dobro je peljda — čudovište, nakaza, napast perper — mali novac peškeš — poklon peštera — pećina pijevnuti — izdahnuti pinjata — zemljan sud koji se stavlja na vatru kao kotao piplad — pilići planinka —
Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ
Crna kô nebo oko ponoći! Samo što ponoć ima zvezdice, A kuća moja — crna peštera Iz koje beže slepi miševi, A škorpije se kriju pažljivo U pukotine vlažnog kamena, Da ne bi onaj vazduh disale Što