Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
Nije dolazio. Možda zbog gladi koja je bila česta gošća, a možda i zbog vode koju su stanovnici Peščare iz daleka, na leđima, donosili, jer nigde dokle je oko sezalo nije bilo ni izvora, ni bunara.
Uzalud su se nadali da će nekom u susret potrčati. Od starosti je jedva lajao, ali je i on pokušavao da pobegne sa Peščare. Da nije bilo nade da će se otac vratiti i dečak i njegova majka otišli bi nekamo gde se lakše i radosnije živi.
— Tu vodu nećeš naći. — Ja i ne tražim vodu! — reče mladić. — Tražim ključ. Ljudi koji su preko Peščare došli da ga vide smrknuto su slegali ramenima. Poremetio se momak u svetu, to je! Ko je još našao vodu u Peščari?
Protrčaše kroz nju jeleni i košute, nastani se u krošnjama šareno jato ptica, ali nekadašnji dečak sa Peščare još uvek je stajao kraj svog bunara, gledao u njega, a na vetru mu se lepršala kosa bela, bela.