Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Sunce je sve više i više naginjalo zapadu. Vrućina je popuštala... Osećao je kako ga pirka hladan vetrić i kako ga krepi... Sa čela mu nestajaše bora...
Malo-pomalo pa osta pred očima njihovim samo bela vodena pruga... Nebo se osulo zvezdama, vetrić pirka i šušti po zelenom lišću, a tamo daleko, daleko čuje se lavež pasa... Hajduci usnuše, samo Stanko ne.
Radičević, Branko - PESME
Sjajan oblak jedan do drugoga, Krajem oblak u dva divna reda, Sredom duga, moja staza vita, Vetar pirka, nosi unapreda, Zbogom, zemljo! ko sad za te pita? Eno vrata, a eno nebesa, Sad ću druga da gledam čudesa.
A pored sela legla gusta šuma, Te pružila se jednako kraj druma, Kroz lišće gusto pirka vetar tio, — Al' ko se ono uz dub naslonio? Kad štogod šušne, a on ti se preda, Sve nešto sluša, sve nekud pogleda.
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
“... I otpočeše se ređati sve lepša za lepšom. Sunce beše već klonulo, hladovina se raširila, a iz bašte pirka vetrić.
Osećah stid; ali je ipak ne puštah od sebe. U zraku bruji klik devojaka i njihovo tapšanje, iz bašte pirka svež vetrić, a hladovina sa svežinom se sve više širi...
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Gledamo samo u osenčene zabrane i očekujemo komandu da se jednom stane. Već je i sunce zašlo. Pirka svež povetarac, večernjača svitka, topovi se kotrljaju i dalje, eto tako, od rane zore, da su posustali i ljudi i konji...
U okolnim barama razleže se jednoliki i uspavljujući kreket žaba. Pirka vetrić noseći miris sasušene trave i poneki topli talas zapahne ljude.
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
Čak sa dna njive čuje se pesma, smej, govor, šala, a sve to začinjava često pucanje korenja... Sunce greje, vetrić pirka, pa zaljuljuje suve šašljike i perje; ljulja se tiho sva ta gora i šušti čudnim, veselim šumom; kr!... kr!...
Sunce zašlo za breg, a hladan vetrić pirka i razgoni vreo vazduh. Osećaš kako se slatko i prijatno diše, same se ruke kreću na posao...
Ali mu ipak to nije padalo na pamet. Nebo pobelelo, zvezde se jedva opažaju, počinje da pirka jutarnji povetarac, opaža se jasno i magla na reci, — jutro je došlo. A on je sasvim malaksao.
Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME
miris balege i otopljenog snega), To znači: zima je bila oštra i vrlo duga, Ali se završila, konačno, poput svega. Pirka li vetrić, čas duže a čas kraće, Šuška li pod strehom, kraj puta, u šipragu, (Onaj najmlađi vetrić, što ne zna od
Pandurović, Sima - PESME
PADA CVEĆE Usplahireno cveće vetar niše... Proleće. Sunčan i nasmejan dan. Proleće žudnjom i nasladom diše, I pirka vetrić mirišljav i znan; Raznosi vrelim zrakom zore sjaj, Raznosi miris, uspomena dah.
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
Otvori se poneki prozor, na kome se pojavi troma i sanjiva glava, sa neobično debelom rukom iza potiljka. Sa planine pirka studen, oštar povetarac. Varoš se budi... Otvoriše se vrata na sreskoj kući i na njima se pojavi Radisav.
Sunce prižiže u znojava leđa, jutrenji povetarac pirka i rashlađuje, a trava šušti i pada pod oštrim čelikom... Najedared kosači se prenuše. Neko iza njih povika: — Stoj!
— I sve ovako da sija mesec, da pirka vetar, a mi da ćutimo pokriveni u kukuruzu, je li? — odgovori Đurica, prebacivši ruku preko nje. — Jest, sve tako.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
vazduh treptavim bljedilom, u kojem se bjeluskaju mliječne kapljice što se neprekidno lagano spuštaju ka zemlji. Pirka hladni sjeverac, gdjekad jače zastruji, ali ne snaša lišće niti njime šuška; duva već nekoliko dana: sve je omeo i
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
Tako je uvek pri zalasku sunca. Iščekuje se noć i teška smrtonosna iznenađenja... Sveži povetarac pirka. A sunce zalazi lagano iza Dobrog Polja, kao da nam pokazuje put... Nekada su tamo bile bačije.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Voda se gotovo povukla, svetle još ponegde zaostale bare. Topli vetar pirka, liže gromadne zidine Kule, oseća se već dah proleća.
Ilić, Vojislav J. - PESME
A vetrić pirka i žubore vali, I tiho trepte kolutovi mali.“ Zlato me sluša i disanje skriva, Pa sklapa oči, kô da prošlost sniva.
Pa izvi glavu i slušati stade, Al' opet brzo u sanak se dade. A vetrić pirka i trska se nija, I bledi mesec nad jezerom sija. 1887.
“ Amor je veselo išô, jer draga beše mu zora I oštar, jutarnji vazduh što pirka sa tavnih gora. Božanske njegove grudi disahu svežinu dana, A pogled gutaše čisto lepotu okolnih strana.
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
O koncu visi on. Ali kako je uvek živeo skromno i umereno, može još potrajati. — Branko je osećao kao da kroz njega pirka hladan vetar, i da će sad u njemu da počne padati kiša, ili možda sneg.