Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI
” (Sad, deco, o onom odgovoru nemačkom, na moje prošenije, koje sam pis̓o u Zabrežju i poslao preko dobroga obrštera Lajtnera, pervi̓ dana meseca marta, ̓oću malo i prostranije kazati.
Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
»Nije se ženio nikad — izvinjavao bi ga pop Spira — pa mu nije ni zameriti što je tako pis’o. Dok sam ja živ, biće ovako i u mojoj kući i u selu!« I doista je spremljeno svega i svačega.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
naročito pred đedom Radom, on će se ipak namrštiti, zlovoljno zaćutati, a prvom zgodom izderaće se na mačku: — Pis tamo, taman mi još i ti trebaš? — Još i ti? — tolkuje u sebi vječito oprezan skitač.
Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE
Moj kuma Makso, imaš blagu ženu, pa si se razmazio, a da ti je moja na glavi, znao bi šta je pis. MAKSIM: Pa ajde da se menjamo. KUM: Samo da može biti, dao bi ti za nju i polak kuće. MAKSIM: Pa bi se posle kajao.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Ona, ona . . . svuda k'o u bajci, a tek pri dnu: „Nisam pis'o majci.“ A kasnije, oblak za oblakom, pisao sam s neskrivenim jadom: „Ovaj život nevjera je sama, Zora šeta s
Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA
Nameravajući obače da ovi tom bude najmanje od 25 ili 30 tabaka, za ispuni|ti ovo čislo pridodaću ovde neka od moji[h] pis[a]ma koja se kasaju do moji[h] priključenija.
(U kopijam ovi[h] pis[a]ma, o štampi ništa ne stoji, no sad, izdavajući ih na tip, gdišto pridodajem.) Ili je, zar, njegova sladčajša nebesna
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
— meni jadnoj, zarobili su ga, prokleti da su. Ne znam, jadna, ni gde ni kad., niti je pis'o. — A teško čekati, je l'? — Teško, nije vajde, šta ćeš!
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
— A-ha! — veli „Fikus“ — pis-pismeni smo... „Žnaš“ ti... da je bolji zakon i-inercije mira, nego onaj... kretanja. — Zna z-nanje...
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Kad Mačak stiže do žbuna za kojim se krio Stric i poče okolo njuškati, dugajlija iznenada sko- či preda nj i dreknu: — Pis, macane! Lazar prestrašeno odskoči u stranu, ali se brzo pribra i borbeno naroguši. — Hoćeš da se biješ? Čik!
— drsko dočeka Mačak izmičući se malo podalje. — Vidi ti Mačka kako frkće! — podsmjehnu se Nikoletina. — Pis, macane-kobacane!