Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Sudac (na desnoj strani kraj prozora, zagnjurio glavu u knjigu, pa nešto mrmlja). Pisarčić (na lijevoj strani, pognuo se po stolu, pa brzo i oštro piše). David: Dobar dan, glavati, carski gospodini!...
(Jedva ga uhvatiše i svezaše.) Pisarčić (sav blijed): Što si ga pustio, magarče? David: Kome ti to veliš, magarče? Sudac: Što si ga driješio, budalo?
Rekô bi čojek da uzdišu za osvetom i pravdom... Samo (plače), samo sam tu njivicu kuruza imô, pa... Pisarčić (zajedljivo): A kako ti se zove njivica? To treba slavni sud da zna.
Goni! Vala ti, 'vala i tebi i premilostivoj carevini koja se ona za me toliko brine? 'Vala vam đe čuli i ne čuli!“ Pisarčić: Ne znate vi, gospodine, još ovih bosanskih seljaka.
ostavio, to je mirno, ćudevno, pametno; istina, malo mršavo i slabo, ali za nas; blentave Bošnjake, i nije drugo!... Pisarčić: E, ta ti je, Davide, na mjestu. David: Svaka je moja, dijete, na mjestu, svaka! Nemoj misliti da nije.
I najposlije doći će mi glave. Pisarčić: Zar si udovicu oženio? David: Kako reče? Pisarčić: Zar si udovicu oženio, pitam te?
I najposlije doći će mi glave. Pisarčić: Zar si udovicu oženio? David: Kako reče? Pisarčić: Zar si udovicu oženio, pitam te? David: Tako ti mladosti, dijete, ne upleći se u razgovor kad ništa ne znaš.
David (začuđeno): Ama, gospodine, nemoj ti barem biti budala! Kako će mene moja rođena žena oženiti?! Pisarčić (napreže se ozbiljno da razjasni Davidu): Je li ta tvoja žena, na ime koju sad imaš, je li, pitamo te, bila prije
Sudac (dugo razmišlja): Koliko je stara ta tvoja žena? David: Pa ima jedno trideset godina s jedne strane, a... Pisarčić: No, mlada je još. David: Dabogme da je mlada. Još joj prednji zubi nijesu padali.
Pisarčić: No, mlada je još. David: Dabogme da je mlada. Još joj prednji zubi nijesu padali. Pisarčić: Pa dobro, kad je tako mlada, onda si je mora' djevojkom oženiti. David (uprepastio se od čuda): Ama, šta je tebi?!
David: Kome reče da se potužim? Sudac: Parohu dotičnom? David: Šta je sad jope' paroh? Pisarčić: Pop, pop, Davide. David: A, pop!
Napuni mi čojek lulu duvana — vala mu! — pa će na polasku: „Davide, veli, pametan si i bistar domaćin...“ Pisarčić (zajedljivo se osmejkujući): E, baš si bistar i pametan!