Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Knjigu piše beže Ljuboviću u lijepu selu Nevesinju, te je šalje Pivi kamenitoj, na koljeno Pivljaninu Baju: „Čuješ, more, Pivljanine Bajo! Ti si mene za srce ujeo, ti si moga brata pogubio; iziđi mi na mejdan junački!
Kada Bajo sitnu knjigu primi, knjigu čati Pivljanine Bajo, glavom maše, zubima škrguće, pa on begu drugu otpisuje: „Čuješ, more, beže Ljuboviću!
“ Knjigu posla Pivljanine Bajo, pak doziva svoga pobratima, pobratima Njegošević-Mata: „Pobratime, Njegošević-Mato, Ljubović me na mejdan zaziva,
“ Opremi se Pivljanine Bajo, ud’ri na se svilu i kadivu, pak pripasa Ava mača zelena, oba mača od jednog kovača; opremi se Njegošević
Kako dođe Pivljanine Bajo, kako dođe, on pod šator uđe; kako uđe, on na zemlju sjede; kako sjede, onda boga nazva: „Dobro jutro, beže
Kada viđe beže Ljuboviću đe će doznat Pivljanine Bajo, on zagrli Njegošević-Mata, pa ga ljubi u bijelo lice: „Bogom brate, Njegošević-Mato, nemoj kazat Pivljaninu Baju da
Kud udara Pivljanine Bajo, kud udara bega Ljubovića, prosijeca svilu i kadivu, a iz svile živa vatra sipa. Kud udara beže Ljuboviću, kud
Kada viđe Pivljanine Bajo na nevjeri da će poginuti, baci mača u zelenu travu, pak Turčinu pod sablju podleće: desnom ga je rukom uvatio za
Kad to viđe Njegošević Mato, on pobježe preko polja ravna sa Turčinom slugom Šaban-agom; za njim trči Pivljanine Bajo: „Stani, pobro, Njegošević-Mato! Da si meni juče pobjegao, opet bih te danas sustigao!