Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
ništa ne manka ođe do samo tri stvari: tica što zbori, drvo što pjena i voda zelena. Ovo bi žao jednome od ova dva brata i reče: — Odoh tražiti ove tri stvari, da baš ništa ne manka.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Tako mi se svaka rabota ne zakamenila kao stanac! Tako mi se tjelo ne razlijevalo kao pjena morska! Tako mi se trag ne zatro! Tako mi se usta na zatiljak ne obratila! Tako mi troskot na ognjištu ne iznikao!
Ravno kao po dlanu. Raščupala se kô da se s vitrom tukla. Sedi kao na iglama. Sitno brašno kao pjena. Slažu se kao hleb i sô. Složni kao med i maslo. Stidi se kao nevjesta izmeđ’ đeverah.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Uglačalo se kao morski šljunak u vječitom krilu plima i oseka, u neprestanom ljuljuškanju valova i pjena. Sad sve prelazi preko starih ožiljaka milujući ih svojom glatkoćom i odnoseći im utaženja hladom svog dodira.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
SIMA MILUTINOVIĆ SARAJLIJA MOTO na serpsku pervu Pjesnaricu Serpska moma Il' je doma Ili kod ovacah, Radeć pjena Kao ševa Milom svoga srca. On sviranjem Il' igranjem Odgovor joj daje, Da je tima Ljubve čin'ma Za sebe obaje. 1814.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Golo, jadno, čemerno, bježi, ne osvrće se... Jedan, siroma, ižednio, lijepo mu pjena trgla na usta, svrati se onom točku kod gornjije' mlina da se napije vode, a pokojni Partenija — vječna mu pamjat —
Šantić, Aleksa - PESME
Za usne tvoje meni sada treba Krv zore rane n plamen rubina, Za lice pjena sa morskih širina, Za oči sunca i plavoga neba.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Kad ujutru danak osvanuo, ali lete dva vrana gavrana: krvava im krila do ramena, na kljunove b'jela pjena trgla; oni nose ruku od junaka (i na ruci burma pozlaćena), bacaju je u krioce majci.
Nosiše se ljetni dan do podne; Musu b’jela pjena popanula, Kraljevića b’jela i krvava. Progovara Musa Kesedžija: „Mani, Marko, jali da omanem!