Matavulj, Simo - USKOK JANKO
On je, jadnik, bježao što ga ikad noge nosahu, bijele i krvave pjene izlažahu mu na usta. Put pred očima mu bijaše nepregledan; kamenje sve to oštrije gazio je...
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
sva u potreskivanju i cilikanju komandnog zvonca, odbijala natraške od mola izbacujući ispod krme bujne klobuke pjene, da čas kasnije glatko klizne tankim kljunom u suton, povijajući po niskom jesenjem nebu svoju kudravu perjanicu dima.
* Sada se misao toči bez šuma, bez pjene, krotko, kao ulje iz starinskog drvenog tijeska. Sve su suprotnosti izmirene, sve ratujuće misli pitome kao ptice na
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
kamenu ležahu na uskolebanoj pučini, o koje se silom talasi lome, i zadrti pusti rati oko čijih bijelih vlažnih žala pjene se valovi, jureći u mirne zaklonice da opočinu. .
Ćipiko, Ivo - Pauci
Ide polako uzbrdicom, a prati ga more. Južina duva, vali se koturaju, naganjaju i na žalu pjene se, a vraćajući se, kotrljaju za sobom pijesak; grane mrkih maslina prigiblju se, tresu, kao da nekoga k sebi mame, a
Ustaviše se i prisloniše uz među. Ćutke drže se za ruku. Do njih vali se natiskuju; gledaju kako se pjene i naglo vraćaju i kako ih duše oni drugi, što besvjesno nemilosrdno navaljuju.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Nosiše se ljetni dan do podne, dok Turčina pjene popanuše — bijele se kako gorski snijeg, Strahin–bana b'jele, pa krvave: iskrvavi niz prsi haljine, iskrvavi čizme
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Stričevu porudžbinu, jer se već i odranije petljao sa seoskim starčinama i njihovim luletinama od gline, drveta, morske pjene, porculana, metala i bog te pita čega još. Bilo ih je čak i od izdubena krompira, ali te se već nisu dale popraviti.