Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
sam dobro utvrdio leturđiju, krstit i vjenčati, kâ i druge pomanje potrebe; pa kad mi je koje za potrebu, ispojem ga kâ pjesnu na usta. KNEZ JANKO Čudna popa, jadi ga ne bili, u svijet ga ovakvoga nema! SVE U SMIJEH I U GRAJU.
Ime česno zasluži li na njoj, on je ima rašta polaziti; a bez njega — u što tada spada? Pokolenje za pjesnu stvoreno, vile će se grabit u vjekove da vam v'jence dostojne sapletu; vaš će primjer učiti pjevača kako treba s
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
nosi punu kruva a u drugu gusle, pak sjede pred kućom jednom i uzme slijepac gusle te uza njih mlogo lijepu i krasnu pjesnu ispjeva.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
utomljena župa, Ja ću svirjel ugoditi na podmukle glase, Da se jasno do nje čuje, a otkud, ne zna se; Pjevaću joj drugu pjesnu kad sjedne na travu, Kad se svlači, drugu pjesnu, i razvjenča glavu; A kad vidim — biću blizu — da u vodu stupa, Daću
glase, Da se jasno do nje čuje, a otkud, ne zna se; Pjevaću joj drugu pjesnu kad sjedne na travu, Kad se svlači, drugu pjesnu, i razvjenča glavu; A kad vidim — biću blizu — da u vodu stupa, Daću mojoj ja svirjeli udarenja tupa, Da se slažu, nek'
Drugu ću joj pjesnu pjeti kad nadvija grane, Drugu kad ju nagu uzrim s te il' s one strane; I kad pliva, i kad rone, i kad rezno
Miloje Obeć'o sam, zaljubljeni, pjesnu sam vam dužan, — Čovek ničij, svoga slova valja da je sužan. Ja bih pjev'o ono vreme, iskoni u svetu, Što vozrastu
Stanem i ja probirati, zapnu strune prsti, Načnem prvu, ljubov nađem već u drugoj vrsti; Vratim pjesnu, vještajući da se od nje čuva, Ako stupa s ljubvom, gluva, ako sluša, suva.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Plačem i jaukom ne ožali se pogibija snage moje i lepote moje. Pjesnu, pjesnu, djeco! Jovane, Milane, Vido, Jagodo, djeco moja!
Plačem i jaukom ne ožali se pogibija snage moje i lepote moje. Pjesnu, pjesnu, djeco! Jovane, Milane, Vido, Jagodo, djeco moja!
Jovane, Milane, Vido, Jagodo, djeco moja! Ne plačite, ne jadikujte, već se zagrlite i zapjevajte onu pjesnu od tuge goleme... onu veliku pjesnu od koje procmili i drvo i kamen, a kamo li srce u čovjeku!
Ne plačite, ne jadikujte, već se zagrlite i zapjevajte onu pjesnu od tuge goleme... onu veliku pjesnu od koje procmili i drvo i kamen, a kamo li srce u čovjeku!
onu veliku pjesnu od koje procmili i drvo i kamen, a kamo li srce u čovjeku! Tu pjesnu, tu veliku pjesnu zapjevajte zagrljeni i ožalite pogibiju snage moje i ljepote moje!
onu veliku pjesnu od koje procmili i drvo i kamen, a kamo li srce u čovjeku! Tu pjesnu, tu veliku pjesnu zapjevajte zagrljeni i ožalite pogibiju snage moje i ljepote moje!