Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Kakav je Mačak Pjetliću drug znalo se šumom uokrug. Zimi, dok moćna mećava vije i obnoć bura po šumi viče, Pijetao leži, pećice grije, a
Mačak odjednom otvori oči, ugleda zoru, svileno rudi, pa mazno reče: „Pjetliću, skoči, zapjevaj glasno, drugara budi!“ Prenu se Pijevac, istegnu vrat, progunđa glasno: „Stao mi sat!
prozorom u tom, koraka meka, dopuzi Lisac, nečujna sjen, na njemu šešir, i torba neka, a glas mu mio i zameđen: „Pjetliću dragi, pjevaču jasni, zeleni repe, fesiću krasni, pšenice evo od svake fele, rumene, krupne, sitne i bijele, izići
po kući šetka, navija krestu, ljepotan pravi, zeleno perje na repu četka, kad, eto, spolja — Lisac se javi: „Pjetliću dragi, pjevaču jasni, zeleni repe, fesiću krasni, pšenice evo od svake fele, rumene, krupne, sitne i bijele, puna