Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Mudrijaš hvata stazicu prijeku kroz mahovinu, prostirku meku, čuljeći uši, tiho pjevuši: „Pijetliću dragi s bataka dva, u dubok lonac nosim te ja, tamo je dobro, ja nisam grub.
“ Putuje Lisac prastarom šumom, uz kamenjare hajdučkim drumom, čuljeći uši, kroz nos pjevuši: „Pijetliću dragi s bataka dva, u dubok lonac, nosim te ja, dobro je tamo, ja nisam grub.
„Ovo je poklon dostojan male!“ — pjevuši Mornar sijekući vale. Ujutro Rada otvori oči, šireći ruke do stola kroči, kad tamo alem i biser lijep i rajske
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
na pragu, zadirkuje Vinku da joj je momak u svijetu našao drugu curu; nosi u ruci svoje srdelice za ručak, samo što ne pjevuši ulicom!
Tapkajući po hodniku ili igrajući se pod prozorima, mali katkad nesvjesno pjevuši. Izvija sasvim tiho, sam za se. Čini mi se da je dosta muzikalan.