Upotreba reči plačna u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Neki seljaci prođoše, nazvaše boga Jelici, pa odoše dalje. Stanko pozva Jelicu sebi. — Pa šta radiš?... Što si plačna? — Ne znam kuda ću! — Kako ne znaš?! — Otac me je isterao iz kuće. — Isterao?!

Dučić, Jovan - PESME

Minu sa svojom svitom celom I ljubav s njenim bolima, Sa paževima i sa velom, Plačna u zlatnim kolima. A krv još puna žeđi besne — Žeđ mača i kad miruje!

I za navek kad se rastasmo, i tako Stežuć svoje srce rukama obema, Otišla si plačna, zamrzla i nema, Kô što beše došla, tužno i polako.

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

Dugo je tumarao dok ne izađe na jedan širok drum, pa pođe njime. Nije dugo išao, kad ga srete jedan čovjek i vidje plačna i žalosna, a stranca, upita ga šta mu je.

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

U školu dolazi plačna; kad pusti decu kući, ona ostane sama i plače na svom stočiću po čitav čas, ili hoda nemirno po školi, kršeći ruke i

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

Znala je da će, ma da joj je sada mati na groblju, kroz nekoliko dana eto Uskrs i cela ova nedelja strasna i plačna, kada čovek ne treba ni da se nasmeje — ipak, ipak, pored toga što bi znala da je greh, nju sve više i više obuzimati

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

I za navek kad se rastasmo, i tako Stežuć' svoje srce rukama obema, Otišla si plačna, zamrzla i nema, K'o što beše došla, tužno i polako. J.

Bojić, Milutin - PESME

A na dnu mora plačna očajanja Zamrzla Vera, snegom pokrivena, Proklinjala je jesenja vremena. I jedne noći ču se duh Poznanja.

Ilić, Vojislav J. - PESME

Pred gordom caricom cveća Nežno te njegovo lisje na skromnost i tunu seća. Psiheja, bludeći plačna, kad ljubav nebo joj uze, U cvetne čašice ove lila je najdraže suze.

Petrović, Rastko - PESME

se prene ona i smešeći se gleda kroz bol, Spusti mi ruke na lice i utopi me u san; Nada mnom širi se osmeh njen i tmura plačna dol; Lijući teške suze tražim je kroz njen stan.

Stanković, Borisav - KOŠTANA

TOMA »Crna!« A zar kadgod beše bela, sreća kakva? Od kako si, takva si. I rodila si se takva! Stara, mrtva, ledena, plačna... Nikad se ne nasmeja, nikad ne zaradova! (Ka vratima kuda je Kata izašla): Šta se ovde po kući samo vučeš i plačeš?

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti