Upotreba reči pljašti u književnim delima


Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

go... gos... podine... pukovniče... a... a... a pojma nemam! Kao ašov široka i teška desna komandantova šaka pljašti po levom, neobrijanom Resimićevom obrazu. — Dede, seti se, seti, dronjo dronjavi! — M... M... manj ako nije što... što..

— M... M... manj ako nije što... što... što sam... tražio prevod za mu... mu... muziku. Pa ponova pljašti ašov i krv sve više podilazi pod široke, podbule obraze, dok dežurni čita listu njegovih grešaka.

Najedanput, meni izgleda da neko govori. — Ko je to? — vičem odmah. U mraku tamo, ispred mene nešto pljašti. Uzima čovek na gotovs. Ja već držim revolver u ruci. Stanemo jedan prema drugome i pitamo se.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

A hladna kiša, terana vetrom, bije u lice. S teškom mukom penjemo se uz neki prevoj, prokisli do kože. Blato pljašti pod nogama, a dušu pritisla slutnja teška i siva kao olovo.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti