Upotreba reči plovi u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Noć je bila tiha. Na nebu ni jednog oblačka, samo zvezde trepere, a mesec se lako podiže i plovi po plavetnilu nebesnom, kao laki čamac po glatkoj vodenoj površini... A u vazduhu mir...

Afrika

Pučina 6,00 nad Ekvatorom. Počinjem da volim ovaj brod, crvenih dimnjaka, koji tako uporno i bešumno plovi po nepomičnoj pučini. Teška vrela isparenja skoro sasvim brišu horizont. Boje bledog dragog kamenja koje je bez sjaja.

noći njihov splav na pirogama, koji teraju hvatajući se rukama za uže prebačeno s obale na obalu iznad reke, izgleda da plovi po samom Stiksu.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Na kući su bili upaljeni svi fenjeri, a u prozorima su gorele sveće. Sav je Herrenhaus treperio, kao da plovi, po nekoj vodi, u večernjoj svetlosti i tmini. Putnici su bili srdačno dočekani.

neki gorostas, drveni, oboleo, sa naočarima na nosu, sedi, u svojoj Rosiji, kao na nekoj bezmernoj lađi, koja u nebesa plovi, kroz ledena mora, i vidi pred sobom smrt, a za sobom prazninu, veliku, kao i Rosija.

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

Tu će se, kao i uvek, pridržavajući se za ogradu, popeti na skelu koja je odavno prestala da plovi i odatle, sve dok suton ne izjednači boje, posmatrati decu, brodove i ljubavnike. - Ova, ziher, leži na zlatu!

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

Srbiji, u Jugoslaviji, na Balkanu, u Evropi, na planeti koja se zove Zemlja, u sunčevoj galaksiji, u svemiru kroz koji plovi ta planeta, hladeći se... ODRI, MOJA LjUBAV Odri Hepbern me je prvi put primetila tek negde u septembru 1954.

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

Neposredni povod avanture brzo zaboravljamo; kao i u svakoj igri, želje se pretvaraju u stvarnost: Koča plovi, leti i juri oko sveta. Sve mu polazi za rukom, svuda u pravi čas stiže.

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

Sa zašteđenim novcem ide u Trst, tu daje lekcije i štampa svoje knjige. I tu ne ostaje, no obilazi Italiju i plovi po Sredozemnom i Crnom moru.

Milićević, Vuk - Bespuće

u vodu, u planine, u plavičastu daljinu, da ga nose njegovi snovi kao jedna široka rijeka s laganim tokom na kojoj on plovi poleđuške i sa zatvorenim očima.

Radičević, Branko - PESME

I već eto stiže Na tu reku lednu; Oko joj se ote, Uz maticu glednu. „Bože, šta to plovi, I sve amo bliže? Ko je, Bože, ko je? Već do brega stiže!“ Glednu — on je, on je! Ao njeni jada!

“ 15. Ovaki bija potok njeni reči, Još meni zvoni u uvu njezin zvuk, Slavuja glasak preumilno zveči Kroz noći kade plovi bajni muk, Umilno vrelo žuboreći ječi, Zefira jošte lakokrili puk, Kad njija u veče rosni trave stas: Al' umiljati

Još ljubnu kule divna Beograda, Pa onda zađe od golema jada. Al' uz Dunavo jedan plovi čamac, Na sredi sedi jedan momak samac, Pa gleda tužno onamo nazada, Okle ga evo izagnaše mlada.

36. Još se jednom svak okreće: „Zbogom, slatki zavičaju!“ Pa na dasku nogu meće... Al' ko plovi amo kraju? Ko to kore, ko to kudi: „Hej Šajkaši, sram vas budi!“ 37.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Evo ih onda, izviru, neko puteljkom iz kukuruza, neko plovi carskom džadom, cestom državnom, pa još se i na kobili ljulja, treći trnapi iz prvog sutona pravo za večernju sofru — duć!

— Čuješ li, dušo? — Čujem — šapućem ja zamišljajući nekakvo ogromno čudovište bez lica kako plovi niz dolinu u tamnom ogrtaču od oblaka i tuge. — Eh, grehote!

Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

U pavit i zimzelen krut, u bršljan-vreže, kud plovi njezin labud žut, slegla se samrt: pa suvim zvukom brsti list i hladoleže leluja srmom šumora, što tek je nacrt i

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

A kad pogledaš sa vrha gore vidiš u dolji — treperi more, bijele se jedra sjajna ko dan, to plovi Mačor kapetan; vije na vjetru zastavu ratnu, po svijetu traži ribicu zlatnu.

„Eh, to je poklon za malu lijep!“ — progunđa Lovac i zgrabi rep. Patuljak treći, pomorac znan, plovi na more, okean, i tamo roni do stijenja siva gdje školjka biser blistavi skriva. „Ovo je poklon dostojan male!

Tamo ti sreća večito plovi po tihoj vodi, u maloj barci. Na Japri nikad ne stanu mlini, nikada dobri ne umru starci.

Čupavi Slavko ubrza hod, ljulja se gnezdo, pijani brod. Sirota čavka u čudu bila: kroz maglu gnezdo plovi bez krila il možda pod njim kreće se panj? „Zašto sam gnezdo stavljala na nj?!

I tu se ujka marljivo stara i loži vatru za smrzlog cara. Kamila plovi, pustinjska laća, mornarsku glavu visoko drži. Zavičaj njen je peščano more gde vihor praši i sunce prži.

Taj nosi jaja, ujka mi kaže, velika tako — ko glava moja. Čistunac labud jezerom plovi, blistav i miran ko sunčan dan, liči na barku s jedrima belim u kojoj deci dolazi san.

Nad mačkom nebo pod modrim crepom, kometa luta sa zlatnim repom, a mesec-ribar pučinom plovi, u sjajnu mrežu šišmiše lovi. Skita se mačak, nije ga strah, sa krzna stresa zvezdani prah.

MAČAK: Jesen u zlatne udara žice: debeli miši, još deblje ptice, a mesec-buca po nebu plovi, želja ti dođe njega da loviš, čitave noći na krovu človiš.

Nebom plovi, ogleda se Unom lagan oblak, jagnje sviloruno. Zato li se bratiji ne spava u zamukloj sobi internata, naše stroge

Petrović, Rastko - LJUDI GOVORE

O, ona mora da ima ipak jedno osećanje sreće što se njegova kći zove njenim imenom, i što se barka, kojom on plovi, zove isto tako. I ko zna da nije on sam to ime tražio od svoga druga!

Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME

Jednoga je sebi ostavila, Drugi svojoj drugarici dala, A treći je niz vodu pustila, Pa je njemu tijo besedila: “Plovi, plovi, moj zeleni venče! Te doplovi do Đurđeva dvora, Pa zapitaj Đurđevu majčicu: Oćeš, majko, oženiti Đurđa?

je sebi ostavila, Drugi svojoj drugarici dala, A treći je niz vodu pustila, Pa je njemu tijo besedila: “Plovi, plovi, moj zeleni venče! Te doplovi do Đurđeva dvora, Pa zapitaj Đurđevu majčicu: Oćeš, majko, oženiti Đurđa?

Simović, Ljubomir - PUTUJUĆE POZORIŠTE ŠOPALOVIĆ

SOFIJA: Iza ove zavese, plav, večernji vetar bora more po kome plovi lađa veća od mora! VASILIJE: Ova zavesa deli svet na mora ognja i leda, na pozornicu i crnu rupu koja je gleda!

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Nebesa Bosne. Šarena i kadifena, kojima se plovi, kao na nekoj raskošnoj, turskoj galiji, punoj blaga i razblude. Sa uzaludnošću rođenja i uzaludnošću smrti.

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

— Bolje ja nego drugi da je unište — I da raskrstim celu stvar tu, Uzeo bih doživotnu voznu kartu Za sve što plovi, leti i kruži, Pošao bih na Severni pol il na južni, S kopna na more, s mora na kopno Pazeći da nikad uzastopno

Pandurović, Sima - PESME

Treba nam leći, snovi moji stari. NEIZBEŽNOST Nad glavom nam plovi jato róda, Peva tužnu pesmu rastanaka Preko šuma, livada i vóda, Pred krilima sveobimnog mraka. Veče; zamor...

Ali nas je strah od jezive dubine Pučine te, po kojoj sudbe brod Plovi nam setno ne znajući kud; Vizije sveta gromadan je svod, Vidici nam se k’o aveti čine; A posejana opasnost je svud.

Tebi plovi po života reci Sve; — al’ rado oni što se vole, Što laž taštu života prebole, I junaci, mudraci i sveci.

Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA

Ne dadu joj pravo k nebu ići, na koga je slavu sažežena. Poklonika viđi siromaha kako plovi morem k svetilištu: gotovo je smrznut pobožnošću, nosi zavjet na oltar višnjega; na nj se bure s jarošću puštaju,

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

Kroz lišće vidi jedan beo usamljen oblak, koji plovi gore po čistom plavetnilu, pa mu izgleda da i on i lisje nad njim plovi, I čisto oseća kako promiče kroz blagu šumsku

Kroz lišće vidi jedan beo usamljen oblak, koji plovi gore po čistom plavetnilu, pa mu izgleda da i on i lisje nad njim plovi, I čisto oseća kako promiče kroz blagu šumsku hladovinu. »Ala bi lepo bilo, kad bih imao krila« — pomisli on u sebi.

— Evo ruke! — odgovori ona, pa mu se ushićena i vesela baci na grudi. A Đurica mišljaše da plovi po nebu i da niko drugi ne zna za ovako uživanje.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Dođe joj neprijatno na parobrodu, zaželi se kraja, i preko volje nazire skladnost okoliša pored koga parobrod plovi. Kuće, vrtovi i sami nadstojni krš uobličili se zajedničkim urednim oblikom, dosada od nje nikad neopaženim; drveta

Iskreno se gledaju i traže riječi da se bolje razumiju. A silan brod sa čeljadi jedne čitave varoši plovi dalje u dubokome moru i svijetlome prostoru, ispunjenu plavetnilom neba i mora.

Daleko od njih plovi brod: žuta jedra sa crvenim okrajkom u vrhu jedva se naziru u plavetnome prostoru, rekao bi vise u vazduhu kao samac

čisto odvratno prama čistoći osjećaja koji joj toliko puta izbiše u samoći, ispred prostrane pučine po kojoj lagano plovi barka i nosi u nepoznati kraj onoga mornara što ga je ona juče, žedna, do sita vodom napojila...

od kraja, okrenuo i izišao iz spljetske luke; s njegove palube, po svome običaju, posmatram okolinu i obalu pored koje plovi.

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

I galebi hrle gnezdu još za vida — Gnezda su im u pukotu stena, hrida. Tiho plovi brodić mali po pučini I nada se vedroj noći, mesečini. I brodari sećaju se doma svoga I u njemu roda svoga milenoga.

Petrović, Rastko - AFRIKA

Pučina 6,00 nad Ekvatorom. Počinjem da volim ovaj brod, crvenih dimnjaka, koji tako uporno i bešumno plovi po nepomičnoj pučini. Teška vrela isparenja skoro sasvim brišu horizont. Boje bledog dragog kamenja koje je bez sjaja.

noći njihov splav na pirogama, koji teraju hvatajući se rukama za uže prebačeno s obale na obalu iznad reke, izgleda da plovi po samom Stiksu.

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

Vršine im se jednako gube: pramičak po pramičak dima otkida se od sjajnih vrhova i polako plovi u daljni nedogled; a temelji im se jednako obnavljaju sve novim i novim klupčadima i smotuljcima dima što bez prestanka

Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI

Kako lepo zora rudi; — Kako s’ divno sunce rađa; — A na mora mirnih grudi Kako sretno plovi lađa. Kako u vis ševa leta; — Kako nevu grli sreća; — Kako krasno ruža cveta; Kako j’ život pun proleća.

Bojić, Milutin - PESME

Bacajte pred nas vence suncokreta, Kličite porod što za slavom plovi, Kličite bajke, ponos mladih četa! Gospode, nove naraštaje zovi, Pobedu kliči, poj i blagoslovi! 6.

(Persijski stih) Hor modrih zvezda mrkim nebom plovi, Ljubičast veo iznad mora blista. Noć vizantijska, sladostrasna, ista Kô ona kad se rodi Gospod Novi.

Ćipiko, Ivo - Pauci

čuju se glasovi, kapci se rastvaraju, pijevac negdje na mahove se javlja, a uz odmjereno udaranje vesala žurno u luku plovi ribarska lađa. A na mostu, usred mora mirno je!

Ilić, Vojislav J. - PESME

Ja volim kućice bele sa trskom pokrivene, I rujne večeri vaše, kad s roglja pesma vri, Kad mesec spokojno plovi i blista iznad mene, I sve u sanku spi.

- kô zakovan stade: U jezeru plavom čudna moma pliva, Kakvu bolna duša u zanosu sniva Nebrežljivo plovi, raspustila kose, Zaneseni nek ih talasići nose!

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

Zar ne bi ličio na remorker koji sa natčovečanskim naporom plovi uz vodu, vukući šest šlepova? Sve su to stvari koje su našu dečju maštu neobično zanimale, ali, moramo priznati, i

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Čim lađa zaokrene gore ka Solunu onda nastaje uzbrdo, i onda već teže plovi. Je l’ tako, pobratime? Mi se prigušeno smejemo i okrećemo glavu. — Eh, jedva jednom pronađoše žrtvu!

Šantić, Aleksa - PESME

Sinoć otploviše ribari daleko, Samo po zatonu vidim jednu barku, S čeljadima, plovi. Neko vozi, neko Stao, ostve drži i vreba, dok žarku Rasplamtjelu zublju diže cura jedna I njome svijetli.

Ršumović, Ljubivoje - MA ŠTA MI REČE

Dugme služi kaputu Asfalt služi na putu Drug da se druži Sunce da kruži Sve nečemu služi Čamac da se rekom plovi Mamac da se riba lovi Pesma da se lepo peva Munja da kroz oblak seva Molba da se nešto moli A majka je da se voli

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Čin je u dnu i u noći, u meri i u rastojanju, čin u stihija ima što od njih telesa bivaju... Eda moruna ore, vo li plovi, il' mu magare rije, a svinja samar nosi? Koza li laje, a pas brsti? Nego svako u svome zavičaju boravi se.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti