Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE
nije čak ni glas, već samo znak kojim se taj raskošni zvuk obeležava — neko slučajno sačuvano vreme što poput ostrva pluta kroz tamu bivšeg doba. Na prvomajskoj paradi 1949.
Sada ulazi pažljivije u vodu i uglavnom pluta po površini, bez nepotrebnih naglih pokreta. U tim časovima njegova opuštenost podseća na davljenika.
Lalić, Ivan V. - PISMO
Zato tu se Sizif sa Tantalom grli Ispod vode, meni svete, kojom pluta Pena od trajekta koji kopnu hrli, Narančina kora, mrla od mazuta...
Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka
Oblačimo se, idemo, munja se kezi nebom kao zdravi zubi, ka Crnom moru pluta jedno posečeno deblo i jedno mamutsko stegno pokazuje svoje stidne dlake. Što smo mu tako dugo bili verni?
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
— Ne budi svakoj ptici kobac! — Ne može jedna vrana na sto kolaca. — Nekome i gvožđa plutaju, a nekom i pluta tonu. — Nema loja u rogovima, ni pameti u brkovima. — Ne otkini prst pri medu!
Bojić, Milutin - PESME
More prolaznosti dan svirepo guta Hladno za bol duša što u njemu pluta. Strah me od samoće kad vreme korača. (1917) XXXVII Nemoj da se kaješ kad me budeš srela Na svetlome drumu, ka