Upotreba reči pobelele u književnim delima


Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

— Ta znam, znam, slatka gospoja-Sido — veli gđa Persa, a usne joj sve pobelele i suve, a glas drhće — al’ tek baš niste morali vi to da radite, draga gospoja-Sido!

A drugo, naučila sam kod svoje kuće da mi je sve čisto, — reče gđa Sida sva bleda, a nozdrve joj pobelele, i prekrsti ruke pa opet pogleda na Peru (koji ostavi album i poče čitati Rinalda Rinaldinija), kao da mu očima htede

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Na nogama pocepani opanci ili ostaci cokula, koje su već pobelele od vode i blata. I još dublje riju i kanal produžuju u pozadinu. Pešaci...

Jakšić, Mileta - HRISTOS NA PUTU

I te ruže ne behu više crvene, nego bele, bele kao sneg. Crvene ruže pobelele su od Magdaleninih pokajničkih suza. I od tog doba ima na svetu i belih ruža.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Živadin popi naiskap čašu. Njegove plave OČI su gotovo pobelele a lice se o pustilo. Gleda škiljavim očima za Engleskinjom i veli: — E sunce joj njeno, kao da su je dva boga pravili, a

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti