Upotreba reči pobismo u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Nikoga ni iz Šapca ni iz Bosne, kao da nisu toliko žalili za svojom izginulom braćom. Zavrzan se našali: — Ono što pobismo sigurno nije ništa ni vredelo!... Šta veliš ti, Surepe? Surep samo sleže ramenima.

Radičević, Branko - PESME

I sam Rajko u boj se nagnao, I on rane u ruku dopao — To su, brate, to su jadi naši, Ali evo i tvoji i naši. Pobismo se i Turke uzbismo, Što mogosmo, ono odbranismo, Ali Cvetu, ali zlato tvoje, Ugrabi nam pusti Radivoje, Proklet da

Al' kad ukraj neki provalija, Al' se otud oruže zasija, Još zagrmi jedan iz lužine: „Amo roblje, amo, kaurine!“ Pobismo se, stade šara cika, Beše mrtvi, beše ranjenika, Al' bez rane ne bi nijednoga, Svaki ljuto branio je svoga; Stari

To su, brate, to su jadi naši, Ali eto i tvoji i naši. Pobismo se i Turke uzbismo I svojštinu svoju odbranismo, Samo Cvetu, samo zlato tvoje Ugrabi nam kleti Radivoje...

Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC

A odža se čudi šetajući što se radi od toliko ljudih, dokle viđe u pušku rožinu. Tu se odmah pomutismo grdno, pobismo se ognjem iz pušakah; napravismo petnaest nosilah, šest našijeh, devet njihovijeh.

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

« Ja opet ukrutio za drugi kraj, pa vučem i vičem: »moj je,« te se umalo ne pobismo, a proštac niti je moj ni njegov, već ko zna kojega je jadnika.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti