Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Danas ko srca ima mora u goru!... — A što ostavi ognjište? — Od dobrina! — jeknu iz njegovih grudi kao vetar. — Pobjegao sam da glavu sklonim... Turci mi pobiše sve — osta mi samo majka i nješto nejači. Ostasmo: oni da jaduju, a ja da krvim!
Matavulj, Simo - USKOK
Njeki od građana reče: — Nije pobjegao princip, jer čemu bi se ovdje skupljali? Biće najprije da je crnogorska vojska pod gradom!
Ali svi iskreno žaljahu što se ne obistini ono prvo nagađanje, biva da je princip pobjegao! Taj bi događaj, možebiti, većma pomamio omrznutog pukovnika, negoli da su Crnogorci iznebuha na grad udarili.
Svi spustiše oroze na puškama i puške objesiše o ramena. Rako ga zapita: — Jesi li sâm? — Sâm! — Jesi li pobjegao iz Kotora? — Da. — A kad? — U podne.
A došao je, gospodaru, i onaj princip što je pobjegao iz Kotora, te zgodan đetić u crnogorskoj nošnji! — A od Brđana ne dođe niko? — pita vladika. — Niko! — reče đak.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
— Bogami se ja prepao da ni tebe više nema. — Kako me neće biti? — Pa pobjegao i naš mitraljezac, Gojko. — E, moj kumiću, drugo sam ja a drugo mitraljezac — nabureno dočeka garavi kum.
— A, ne druže, ja sam iz jednog staračkog doma, pa sam tu skoro ... — Pobjegao, a? — Ne, ne, iselio sam. Regulisao sam penziju, okućio se ... — Pa šta sad? Otkud ovdje?
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
onda kao bez duše poleti k njemu pa mu se o vratu objesi, vičući: — Ovo je moj čovjek, pa ima već dvije godine kako je pobjegao, a mene sa dva sina ostavio bez iđe išta.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Ali kad nam vlasti jave da te nestalo, te da je prilika da si pobjegao u susjednu Crnu Goru, onda izgubih svako nadanje. Otac je rekao da ako te uhvate, da ćete mušketati, i da je to pravo.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
— Pripovijeda se da je nekakav hoteći ustaviti taljige, uhvatio za čatlov, pa se čatlov skinuo i onaj na taljigama pobjegao, a on s čatlovom pao natraške i ovo kazao. Mahni i ti rukama, mahni!
Ilija, po zapovijesti božjoj, gađa đavola; zato govore da se ne valja krstiti kad grom puca, da ne bi đavo u nevolji pobjegao pod krst, u koji grom neće udariti. (Uzvrdao se kao đavo ispred groma).
VISOKI STEFAN U narodu se našemu pripovijeda da je Visoki Stefan po smrti oca svojega pobjegao u Moskoviju, pa poslije nekoliko godina odonuda s vojskom preko Madžarske došao u Srbiju i s Turcima se bio — i
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Izgledala je kao razbijena vojska. Kad su stvari krenule sasvim nizbrdo, impresario ih je napustio i pobjegao. Posljednjim novcem pregnuli su da se vrate kući, i putovanje se prekinulo ondje gdje su im presušila sredstva: šarenu
u takvim stvarima ne treba zastajati ni pred kakvim stidljivim obzirima), možda je, po prethodno dogovorenom planu, pobjegao s artisticom iz „Kapitol-Variété”-a, gospođicom Lu-Salome, u nekakav Rio de Žaniero?
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
— Kako, more... digoše na tebe sav svijet. — Da nije potera ? — Noćas se dižu na tebe tri sreza: da si tica, ne bi pobjegao... Ali ne boj se, neće nikom pasti na um da te traži u varoši. — Šta vele varošani, žale li Vuja?
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
je straže uhvate i pred vezirovića dovedu, kaže mu se ona odmah da je carska kći, pa ga stade koriti što je onako brzo pobjegao. — Ja sam se — veli — samo šalila; a poslije sam te tražila.
Ćipiko, Ivo - Pauci
čuo je i za oca im, pokojnoga Radu, koji se bio, ubivši radi preoranja zemlje nekoga komšiju, odmetnuo u hajduke i pobjegao u Tursku; tamo je i poginuo.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Jedni govore da je on u tu Pećinu pobjegao kad je prvi put vidio pušku i pošavši da je ogleda (da li je istina da je onaka kao što se pripovijeda) probio iz nje
Da si meni juče pobjegao, opet bih te danas sustigao!“ Sustiže ga nakraj polja ravna, udari ga mačem na dovatu, do ramena ods’ječe mu glavu, pa
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
drugarev glas pa, obradovan, odgovori sasvim iskreno: — Tjeram ga, ali on stalno kaska za nama i škaklja me po vratu. Pobjegao je tek sad, kad si se ti javio. — Ehe, zna on da se Lazar ničega ne boji! — isprsi se Mačak.
A kubura? Kad ona grune, sam bi đavo pobjegao. Mačak nanišani u hrbat zvjerke, zatvori oči i povuče za obarač. Kvrc! Prevari ga vjerna kubura, ne opali.
se Jovančeta i onoga nezaboravnog dana kad je taj hrabri dječak pred samim učiteljevim nosom iskočio kroz prozor i pobjegao. Da, da, pobjegao! — A kako bi tek bilo da ja, djevojčica, i to još najmlađa u razredu, skoknem kroz prozor?
Da, da, pobjegao! — A kako bi tek bilo da ja, djevojčica, i to još najmlađa u razredu, skoknem kroz prozor? Ala bi to bila priča!
On jedini meću nama nije bio tučen. — Kako da nije? — zinu Nikolica. — Pa čitav četvrti razred zna da je on pobjegao kroz prozor prije nego ga je učitelj i takao prutom. Stric izbulji oči i od čuda zabaci šešir na potiljak.
— Evo, nek ova kapa stoji tu, na desnoj strani, gdje bi inače bilo mjesto vašem harambaši koji je pobjegao — rekao mu je domišljati knez Valjuško. — Ona tu ide mjesto njega, a umjesto njega dobiće i batine.
— Tu sam! — ponovi dječak. — Nijesam pobjegao, probio sam se. Začuđeni knez nije u prvi mah znao šta da kaže. Povezani dječaci veselo zažagoriše.
Dabogda crkla, kad se onako izbeči očima pa ne znaš kud bi pobjegao! Stric je još dugo lupao nekom granom oko sebe, strugao opancima, češkao se i mrmljao: — Ih, ona!