Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI
” — Mi: „On zdjelal tolko čtobi četiri dahije Fočić Memed, Kučuk Ali, Mula Jusuf i Aganlija na lodkah pobjegli niz Donaj; za kotorima naš vožd poslal vojvodu Milenka u Adakale, pogubil vsja četiri”.
Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše
plotom pored Brkine kuće Miš prorok pronađe uveče miševe Slaninka i Brašnova, koji mu ispričaše da su još prošle noći pobjegli iz kuće pred nekim konjićem koji skače na miševe.
su zamakli između prvog drveća, lukavi mačak predloži: — Sklonimo se u onu visoku paprat, a čiča Brko misliće da smo pobjegli stazom, pa će projuriti kraj nas. Tako se zaista i dogodi.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
“ Divova grupa natisnu trkom kroz tminu gustu za svojim Brkom, pobjegli tako gorućih peta u budžak neki na kraju svijeta. Tamo ih strava i danas tuče, u nekoj špilji vječito čuče.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
! I vi ostali gosti, prišipetlje! Gle, kako su ušutili, pa navalili jesti! Da li ste iz glada pobjegli: nit ko pjeva, niti igra, nego kao gusenice jedu i piju, a ja siromah tepem se žedan i gladan! Zdrav bio, kume!
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Bila je radosna što su pored nje i što su pobjegli od pljuska. — U jazavčevu jazbinu da se uvučem, tamo bi sigurno Lunju našao — uvjeravao je ostale dječake Stric, njezin
— pitali su ožalošćeni ljudi. —Ko? Kralj, vlada, gospoda. Sve pobjeglo avionima u inostranstvo. Uzeli zlato i pobjegli. — Pa šta ćemo sad mi? — pitali su zabrinuti ljudi tužno gledajući svoju razbijenu vojsku, jedinu svoju zaštitu .
Kad je to ispričao Stricu, ovaj sasvim ozbiljno reče: — Vidiš da smo i mi jesenas dobro radili: pobjegli smo u šumu, nismo htjeli da se pokorimo sili i batinama. — Bogami jesmo! — živnu Jovanče. — Čak i naša mirna Lunja.
Izlazite, vidim vas! Kao na komandu dječaci istupiše iza drveta. — Odakle vi tu? — začudi se sad učiteljica. — Pobjegli od ustaša — odgovori Jovanče. — Baš ste jutros pogodili gdje ćete da pobjegnete — graknu Nikoletina.
— ljutio se Stric. — Ta čuju li puške sve bliže, a ipak nas ostavljaju same. Mora da su se prepali, pa nekud bestraga pobjegli. — Nije svak strašljivac kao ti! — pecnu ga Lunja. — Strašljivac, strašljivac! A pogledaj rupe na mom šeširu!
— Koja municija? — načulji Nikoletina uši. Sad Jovanče poče pričati sve doživljaje družine od trenutka kad su pobjegli u pećinu. Nikoletina je netremice slušao, a onda se iznenada pljesnu po koljenu.