Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
— Biograd? — reče dijete i promijeni se u licu, a srce mu zalupa — Ustani!... Svi te čekamo... — reče pop pa pobježe iz sobe.
— Upomoć! — viknu Pavao potrčavši njemu. — Šta je? — Pobježe učitelj! — Bestraga mu glava! Šta dižeš viku? — reče bunovan Matija. Pavao mu priđe i šanu još nešto.
Nekakav strah bješe obuzeo popa, da se jedva držaše na nogama. Aksentije Smiljanić pozna ga u mraku: — Pobježe! — reče on. — Ko? — Učitelj! Pop dahnu dušom: — Srećan mu put! — Šta? — reče Aksentije. — A Mara? — A?
Matavulj, Simo - USKOK
Ti si čuo da je ova naša cura vjerena? — Čuo sam — odgovori Janko. — I šta još? Milica pobježe. — I što si još čuo? — nastavi Gojača. — Kao da brastvo nije zadovoljno. — Kami je zadovoljno!
Starac briznu u plač, priđe mu i pruži ruku na cjeliv, stavi je na njegovu glavu i ostade za njekoliko u molitvi, pa pobježe u manastir. Bajice odriješiše osuđenika, pa se navrstaše za njim. On se prekrsti. Svi se prekrstiše.
No da je udamo u njeki dobar dom, dok smo na vrijeme! Milica pobježe u kolibu. — Neka, ženo! — viknu knez. — Zar od nječijeg straha da je udajemo.
Milićević, Vuk - Bespuće
— Kako da nemam? - reče on i pogleda je. — A ti? Ona se veselo nasmija i pobježe. Jednoga dana pljusnu kiša kad je htjela da polazi. On joj reče neka pričeka.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Grmečlije se više boje vode nego bunkera. U vjetrovitoj noći, trećeg dana puta, pobježe iz Perajičine čete skoro čitava jedna desetina s desetarem i puškomitraljezom.
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Potom Grbo ustade pa jami kraljeve čizme, obuče ih na noge, pa jami jednog brata na jedno rame a drugog na drugo, pa pobježe iz dvora. Grbo u kraljevijem čizmama jednom kroči: godinu puta pređi, drugi put kroči: godinu puta pređi, i tako dalje.
i glavu pa metnu na krevet i pokri ih, kao bajagi da je kraljica zaspala, pa onda jami struku, obuje čizme kraljeve i pobježe. Malo vrijeme prođe pa dođe i kralj, kraljev prijatelj i prijateljev sin.
Sve je to gledô onaj starac na drvetu, pa kad junak pobježe a on se poboja da ko ne naiđe onuda. pa kad nađe mrtva čojeka, more još na njega potvoriti, te ni kriv ni dužan da
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
“ Potrča Mjesec brže neg oči, kroz vrata šmugnu, u krevet skoči, a svraka opet galamu stvara: „Pobježe skokom! Drži ga, stara!
Kroz mnoge patnje, manje i veće, stižete najzad u zemlju sreće.“ To reče neko, a svjetlo sinu, bez traga nekud pobježe mrak, Crven se Vrabac nad njima vinu, vječite sreće veseli znak.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Kralj je uzeo snijeg i stavio ga na ruku, a kad viđe da od toga ruka zebe i da ga odmah nestaje, poplaši se i pobježe sa svojom porodicom. Samo jedna mu kći ne htjede ići, već ostade u gradu, gdje je ostalo zakopano golemo blago.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
ne nađe struk bosioka, nego po kamari strašnu krv; dosjeti se svome zlu i bojeći se, da ga carev sin ne smakne, pobježe iz grada onoga.
“ „Nikola“ odgovori mu siromah. „Nadvor, nadvor, iz kuće“ dok jadni prosjak onako uplašen pobježe bez obzira govoreći: „Za što, brate, ako Boga znaš?
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
A poznaješ li Tetkina brata? Di li je to njegovo dite, taj novi dijak? Jedva čekam da ga vidim... Bakonja pobježe, jer ču iza sebe glas strica Čagljine.
— To je baš ono zašta ćeš mi platiti — nastavi stric u bjesnilu i spopade vrč, a Bakonja iskoči u trijem i pobježe desno da se ne sukobi sa Vrtirepom, koji se, kao obično, šetao ispred svojih vrata, i koji poče vikati: — Kuda ćeš
Bakonja, pjeneći od jeda, svrati u drugu ulicu, te ustavi konja pred njekom babom, koja se prepade od njegova izgleda i pobježe. Ta ulica bijaše tijesna, prljava, krivudasta. Kuće nejednake. Pred njekima bijahu dvorišta, druge puste.
“ — Šta je to? — Zapita Bakonja namršteno... — Kazujte čisto i jasno kako to da razumim. Čmanjak pobježe. — Bora mi, stvar je napolak gotova. Ne triba ništa no da ti rečeš rič — poče mati.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
No čim divovi zaspaše, digne se starac pa pod ćebe metnu samar i pokrije ga, a on pobježe na tavan. Kad se divovi probude, ščepaju maljeve i ćuskije te svaki po nekoliko puta mlatne po ćebetu.
Otac se naljuti na to, skoči, prihvati pušku sa zida, a sin, kad to vidje, pobježe. Uhvati zgodu i srednji sin. Ali i on prođe kao i najstariji mu brat.
A kad starac prihvatio za pušku, on ne pobježe, nego reče ocu: — Evo me, oče, ja sam ti sin i najmlađi i najluđi. Ja ne bježim, a ti, ako baš hoćeš da me ubiješ, a
Potom Grbo ustade pa jami kraljeve čizme, obuče ih na noge, pa jami jednog brata na jedno rame a drugog na drugo, pa pobježe iz dvora.
i glavu, pa metne na krevet i pokri ih, kao bajagi da je kraljica zaspala, pa onda jami struku, obuje čizme kraljeve i pobježe. Malo vrijeme prođe pa dođe i kralj, kraljev prijatelj i prijateljev sin.
— A koji su to dvojica? — Naš šarov i mrkov. A lisica, čujući, pobježe i reče: — Među mnom i tobom i među onom dvojicom nijesmo još uhvatili tvrde vjere.
Kako ti smiješ pravoga Turčina napastovati? Pošto raja pobježe od kadijna straha, onda kadija polako veli onome Turčinu: — Te papuče i ta ćinterac ostavi mene, a ti goni magare, i
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Ja potegoh što sam bolje mogla, a ono dvoje, dok im drug pade, — pobježe. Poslije ta uvezah konopima, pa ga ostavih da gladuje, dok smalaksa...
Ali momče što se s vrha žurijaše spazi ga i upita za kozu. Veli: — Istrgla vrijes, pa negdje pobježe, bojim se štete! Jesi li je vidio? — Nijesam! — jedva izusti Danguba.
Na savijutku u ulicu, pri mjesečini upozna Moraču i javi joj se: — Faljen Isus! Žena ne odgovori, već kao vjetar pobježe ispred njega. „Šta joj je?” pomisli, i padnu mu na pamet propovjednikove riječi ljubavi i mira. „Zašto se srdi na me?
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Najedanput se trže, iskolači oči, zinu i grčevito zdera sa sebe svu odjeću i go pobježe s groblja, a za njim se nadadoše ostali blentovi sa silnom, zaglušnom vriskom I piskom.
Sunce privilo kraju i već pada na zaranke. Puške učestale. Pucanj se sve bliže i bliže primiče. Isaija uzja konja i pobježe kapetanu na Kadinu Vodu. — I stari su ti bježali, kukavico sinja!
Ćipiko, Ivo - Pauci
Bi li, Božice? — A što ću ja? ... Evo mene, a evo nje, pa neka kaže zašto pobježe. Ja čisto ne znam. A metnimo da je i bilo što među nama, a gdje toga nema među ženom i čovjekom?... Pa žao mi je ....
Dobra je ona kao kruh što se jede, radišna kao pčelica... Do tebe je, sine, ili do tvojih u kući, što janje pobježe svojoj majci... —Pa što ne reče što joj krivo? — opet će Radivoj. —Još je ona kao cura, stidi se, bolan. ..
Neko od mlađih shvati Mašu vavoljkom sredine od kruha u kapicu, ona se nasmija i pobježe u kuhinju. Za njom požuri čovjek joj Marko da u maramu pokupi što je iza ručka ostalo.
kosu i dirajući je u njedra, u sijasetu strastvenih poljubaca, osjeti njegovu požudu na sebi i, istrgnuvši mu se iz ruku, pobježe iz sobe. Drugi dan kad dođe, nije je dirnuo, već joj veli: —Ludo, što juče pobježe?...
Drugi dan kad dođe, nije je dirnuo, već joj veli: —Ludo, što juče pobježe?... Ja se s tobom šalim jer si mi mila, kao da si mi moje dijete... i ti si gospodarica u kući... —A tetka Pava?
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Veli njemu Miloš Vojinović: „Toliki ti rodili grozdovi u pitomoj tvojoj Đakovici!“ Pobježe mu Nestopoljče Janko; stiže njega Miloš na kulašu, udari ga među pleći žive, četiri se puta premetnuo: „Drž' se dobro,
Pak pobježe preko polja ravna, al' povika Miloš Vojinović: „Stani malo, bijelo Latinče! Milo bi ti bilo pobjegnuti!“ Pak poćera po
Kad ugleda Kraljevića Marka, troljetna je uvati groznica, pa pobježe u bijele dvore. Nju mi pita Vuča dženerale: „Što je tebe, moja snaho draga?
Marko, kako soko među golubove: što pogubi sabljom okovanom, što pogazi Šarcem od mejdana, što podavi u tihom dunavu. Pobježe mu Velimir dijete, ćera njega na Šarinu Marko, dostiže ga u polju široku, dovati ga malo topuzinom, pade dite u zelenu
Marko koppljem udaraše, preko sebe njega preturaše; dok s' okrenu nekoliko puta, ode k vragu mlada katanija. Pobježe mu Vuča dženerale na njegovoj tankoj bedeviji, poćera ga na Šarinu Marko.
bane, za desnu je ruku uhitio, privede je k kuljatu đogatu, pa se đogu fati na ramena, turi ljubu za se na đogina, pa pobježe bane uprijeko, uprijeko, ali poprijeko.
Kada viđe crni Arapine da će njega osvojiti Marko, on okrenu tanku bedeviju, pa pobježe kroz Stambol-čaršiju. Za njime se naturio Marko; al' je brza pusta bedevija, brza mu je kao gorska vila, i tijaše da
Evo, more, Kraljevića Marka!“ Povrati se Đemo Brđanine. Pouzda se Kraljeviću Marko da će uteć na svome Šarinu, pa pobježe poljem širokijem; za njime se Đemo naturio.
šće Porča vode, ni maštrave, već đevojku za bijelu ruku, pa je baci za se na đogata, priteže je svilenijem pasom, pa pobježe uz polje Vračara.
“ Pa pobježe svome Sarajevu. 47 DIOBA JAKŠIĆA Mjesec kara zvijezdu danicu: „Đe si bila, zvijezdo Danice? Đe si bila, đe si dangu
mu krvce žedan bješe, manu sabljom, ods̓ječe mu glavu, pak je vrancu baci u zobnicu, a đevojku ote u đevera, pak pobježe na muštuluk majci. Mili bože, na svem tebe fala!
Nije tebe Maksim poginuo, no kad dođe na konju pomamnu, te izgubi vojvodu Miloša, pak đevojku ote u đevera, on pobježe ka nesrećnoj majci“. To izusti, laku pusti dušu. Pobaci ga Crnojević Ivan, a pohiti u bijeli Žabljak.