Matavulj, Simo - USKOK JANKO
“ „Ne još.“ „A gdje si ih smjestio?“ „U mlađupnicu.“ „Neka ih!“ Zvona zazvoniše. Vidjelo s dvora napuni sobu te poblijeđe plamičak od voštanice. „E, utili svijeću pa ajdemo!“ reče vladika.
Dijete se živo obrnu, pa joj se čudnim oštrim pogledom zagleda u oči. Cura sva poblijeđe, pa se u tili čas zacrvenje pred tim ispitujućim pogledom, te kao da ga zabašuri, naže se i stade da ga cjeliva.
“ Te riječi dojmiše se nemilo djevojke. Poblijeđe kao krpa, pa oborivši glavu istrže se. „Lako ćemo za to!“ reče Markiša i ode.
Oni ga vidješe, ali ne svratiše pažnje. Kako razabra prve riječi što ču, ustavi se kao skamenjen i poblijeđe. Oni govorahu dalje, ne gledajući na nj. Janko gotovo posrćući, poteče k njima raširi ruke i kliknu: „Adolf!...