Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
— Ha, sinju li mu dušu... čekni samo do sutra, pa da vidiš okršaja!... I ja ti se, vala, poboljeh, ne radeći ništa. Đurica priđe onome drugome, te se rukova i sa njim. — Hoćeš i ti, Kojo, sa nama? — Pa... moram...