Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Najednom, ljudi zaćutaše... Ispred jednog drveta, pored puta, nalazio se u sedećem stavu leš austrijskog vojnika. Pocrneo kao zemlja, naduo se, pa se pokidala sva dugmad na bluzi... Oko krvavih usana rojevi mušica. Težak zadah nas zapahnu.
Ćosić, Dobrica - KORENI
Sve će opusteti i ojaloviti. Tuđinci će brzo požderati snagu njegovih njiva, vinograda i livada. Sneg je sasvim pocrneo. Đorđe se polako vraća kući, gonjen ledenim šumom reke. Vratnice ga sa cikom propuštaju u dvorište.
Leander se nagnuo ka tamnoj kocki prozora, i on hoće napolje, i on je otrovan vrućom rakijom i pocrneo od vike. Đorđe dugo bulji u izvrnut šešir, bačen na šafolj s leanderom, i čini mu se da je neko iz njega motikom iskopao
Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL
Izgledalo je da zaista i hoće: dan je pocrneo, nebo tutnjalo, drveta hučala. Konji su jurili. Ali pred konakom, u Crnuću, sve je bilo još osunčano i tiho.
Krakov, Stanislav - KRILA
Te je večeri umro u krajnjoj baraci Turčin nosač sa odsečenom nogom. Patrljak mu je od jednom pocrneo, po telu su mu izbili pečati, i on je umro u nekom veselom bunilu. VII Kao bela veverica preturi se dim po granju.
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
I ovom trenutku kida se u meni ono najličnije, i moram ostati sam. — Na selu je probavio četrnaest dana. Pocrneo nekako, dobio prvu jaku boru na čelu. Razgovor sa seljanima dobro mu je činio.
Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
Tako se čas u utrobu rudnika spuštao, čas trpao rudu u usta užarenih fabričkih peći. Pocrneo, spečen, jedva je skupio dovoljno novaca da krene dalje.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Marko je carev sužanj, tri godine zaboravljen u tamnici, pocrneo kao kamen, avetinjskih noktiju i kose. Očevidno, car ga je teško kaznio.