Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
strašivica, strašivica svaka od paščadi, baci komat u zelenu travu, ljuto vrisnu, daleko se čuje, žuta hrta za uši podbila, te se s njime kolje niz planinu, a Turčinu oči ispadoše, koliko mu nešto žao bješe, te on gleda što se čini s njome.
No ti podbi jedan komat sablje i žuta hrta za uši podbila (ovde podbiti upotrebljeno umesto spodbiti — ščepati). Misli, ljubo, koga tebe drago, tj. udri koga hoćeš.